Odmak od tradicije
Njemačka na rubu presedana: Razmatra se ublažavanje ustavne zabrane rada nedjeljom
Ilustracija (Pexels)
Njemačka vlada kancelara Friedricha Merza razmatra ublažavanje pravila o radu nedjeljom kako bi potaknula potrošnju i pomogla gospodarstvu koje već godinama stagnira, piše Wall Street Journal. Plan šireg otvaranja trgovina suočava se s ustavnom zaštitom nedjelje kao dana odmora te s protivljenjem sindikata.
Ustavna zaštita nedjelje datira iz 1919., a zakon iz 1956. nedjelju definira kao dan odmora i "duhovnog uzdizanja" - status koji je i danas glavna prepreka svakoj radikalnijoj reformi jer bi njegova promjena vjerojatno zahtijevala izmjenu ustavnog okvira, a ne samo zakona.
Raspravu je pokrenuo nacrt njemačkog ministarstva rada od 1. srpnja 2026., koji predviđa da pekarnice i slastičarnice od 1. siječnja 2027. nedjeljom smiju raditi do osam sati, a knjižnice do šest.
Trgovinski savez Njemačke (HDE) taj korak smatra nedovoljnim. Njegov glavni direktor Stefan Genth izjavio je za Bild da se zalažu za otvaranje trgovina kako bi gradski centri ostali "atraktivni i živi", ciljajući na deset do dvanaest radnih nedjelja godišnje na nacionalnoj razini.
Nils Busch-Petersen, direktor Trgovinskog saveza Berlin-Brandenburg, otišao je korak dalje, poručivši da je vrijeme da se odluka o nedjelji prepusti "trgovcima i kupcima", uz opasku da je tko god nedjeljom proda košulju u Njemačkoj tehnički prekršio zakon - što je, kako je rekao, "potpuna glupost” u internetskom dobu.
Korist ili ne?
Ekonomisti su podijeljeni oko koristi. Kai Hudetz iz Instituta za istraživanje trgovine (IFH) ističe da je nedjelja već najjači dan tjedna za većinu internetskih trgovina, sugerirajući da bi fizičke trgovine mogle iskoristiti sličan potencijal.
Institut IFO je u svojoj analizi zaključio kako ne postoji čvrsta ekonomska osnova za ograničavanje radnog vremena te da bi liberalizacija donijela pozitivne učinke na ekonomiju, predlažući potpuno ukidanje ograničenja radnim danima i prepuštanje odluke o nedjeljnom radu jedinicama lokalne samouprave.
No profesor Michael Oberfichtner, koji istražuje tržište rada, upozorava da bi trgovine u ruralnim područjima mogle imati poteškoća pronaći dovoljno osoblja za nedjeljne smjene, dok bi otvaranje dodatnog dana za vlasnike značilo i dodatne troškove energije i rada.
Prema procjenama iz trgovinskog sektora, stacionarna trgovina godišnje gubi oko 2,5 milijarde eura prometa u korist internetskih platformi, uz procjenu da je zbog toga već nestalo oko 40.000 radnih mjesta u branši.
Sindikat Ver.di liberalizaciju odbija bez kompromisa. Silke Zimmer, članica uprave sindikata zadužena za trgovinu, rekla je da je slobodna nedjelja za zaposlene u maloprodaji jedini predvidljiv slobodan dan u tjednu za obitelj, prijatelje ili volontiranje i da tako mora i ostati.
Ver.di je najavio da će, bude li potrebno, pitanje slobodne nedjelje braniti pred saveznim ustavnim sudom.
Pokrajinska nadležnost
Provedba šire liberalizacije, čak i kad bi politička volja postojala, sudarila bi se sa samim ustrojem njemačke države.
Njemačka je federacija u kojoj je uređenje radnog vremena trgovina od 2006. isključivo pokrajinska nadležnost - svaka od 16 saveznih zemalja ima vlastiti zakon o otvaranju trgovina, s različitim gornjim granicama godišnjeg broja radnih nedjelja godišnje, vezanih uz "poseban povod" poput sajma ili gradske proslave.
To znači da savezna vlada ne može jednostrano propisati opće nedjeljno radno vrijeme za cijelu zemlju čak ni kad bi to htjela.
Ona može mijenjati tek okvir i sektorske iznimke poput one za pekarnice i knjižnice, dok bi stvarno otvaranje trgovina zahtijevalo usklađeno djelovanje 16 zemaljskih vlada i parlamenta, od kojih neke, poput Bavarske, tradicionalno zadržavaju stroža pravila.
Dodatnu razinu kočnice čine njemački sudovi, koji sustavno restriktivno tumače postojeće iznimke - kad god lokalna uprava odobri radnu nedjelju bez dovoljno konkretnog povoda, sudovi takve odluke redovito poništavaju na tužbu Ver.dija ili crkvenih udruga, što trgovcima stvara stalnu pravnu nesigurnost čak i unutar postojećeg, ograničenog sustava.
Trgovine bez osoblja
Zbog toga se realniji scenarij ne sastoji od jedne velike reforme, nego od niza paralelnih, pokrajinski različitih pomaka - pojedine savezne zemlje, poput Bavarske i Hessena, već pripremaju vlastite izmjene zakona kojima bi dopustile nedjeljni rad potpuno automatiziranih trgovina bez osoblja, dok bi savezna razina za sada ostala ograničena na uski sektorski zahvat najavljen za 2027.
Takav postupan, fragmentiran put čini stvarnu, sveobuhvatnu liberalizaciju rada nedjeljom politički i pravno dalekim ishodom, čak i ako pritisak trgovinskog lobija i dalje raste.
Za potrošače bi promjena, gdje god se dogodi, značila veću fleksibilnost kupovine.
Za zaposlene u maloprodaji rizik je dvojak: nova radna mjesta i smjene za one koji ih žele, ali i gubitak zajamčenog zajedničkog neradnog dana, uz opasnost da nedjeljni rad iz izbora postupno postane prešutna obveza, upravo ono na što upozoravaju Ver.di i crkve, tvrdeći da pravo pitanje nije želi li netko nedjeljom kupovati, nego može li se zaposlenika zaštititi od pritiska da nekome to omogući.
