NEOBIČAN LJUBIMAC POZNATOG UGOSTITELJA
FERRUCCIO VOLI PAŽNJU I IGRU Vlasnik plavo-žute are, Mladen Bilić: MENE ZOVE TATA, A MOJU SUPRUGU SUZI MAMA
Papiga donosi svom vlasniku mnoge trenutke veselja (Danilo MEMEDOVIĆ)
Ara Ferruccio spremno je pozirao našem fotoreporteru (Danilo MEMEDOVIĆ)
Ara Ferruccio spremno je pozirao našem fotoreporteru (Danilo MEMEDOVIĆ)
Papiga donosi svom vlasniku mnoge trenutke veselja (Danilo MEMEDOVIĆ)
Ara Ferruccio spremno je pozirao našem fotoreporteru (Danilo MEMEDOVIĆ)
Ara Ferruccio spremno je pozirao našem fotoreporteru (Danilo MEMEDOVIĆ)
Ferruccio se voli s gazdom prošetati do restorana na Puntiželi, a ponekad ode i do grada. Tada ga, veli nam njegov vlasnik Mladen Bilić, ljudi znaju zaustavljati i pitati "Jel' pravi", a neki se žele s njime i slikati
Ferruccio ima sedam godina i zapravo je još dijete. On je plavo-žuta ara, papiga koja može doživjeti 90 godina a i više. Glasan je, voli pažnju, a kada ga je volja slaže rečenice.
Za našeg posjete nije bio baš raspoložen za razgovor ali čim mu se njegov vlasnik, poznati ugostitelj Mladen Bilić, maknuo iz vidokruga viknuo bi "Tata, tata!"
Tirkizno perje i ogroman kljun
- Mene zove tata, a moju suprugu Suzi mama. Ona je centar njegova svijeta. Kada smo zajedno ona mu je ipak glavna, priznaje nam Bilić dok mu Ferruccio sjedi na ramenu i sumnjičavo nas promatra. Tirkiznog perja, velik preko metra, izgleda doista impresivno, a sam pogled na ogroman i snažan kljun poziva na oprez.
- Ma dobar je on, iako bi kljunom mogao nekome prst pregristi bez problema. Nikoga nije nikada ozlijedio, mada ponekad zna čak i mene štipnuti, veli nam njegov vlasnik dodajući kako svima ipak sugerira da budu oprezni i ne daju mu prste blizu.
Kako razgovaramo Ferruccio je sve slobodniji pa tako često prelazi s vlasnikova ramena na stol do mene. Šepuri se pokušavajući mi kljunom uzeti kemijsku kojom pišem. U razgovoru doznajemo da je Ferruccio nekoliko godina bio maskota Mladenovog restorana na Puntiželi.
- Ovdje je imao veliki kavez i svaku sezonu donosili smo ga da bude s nama. No, kako je gostiju ljeti bilo jako puno, a oko njega stalno gužva, supruga i ja smo odlučili da ga ipak trajno preselimo kući, gdje će imati više mira. U stanu ima svoj kavez u kojem boravi tijekom dana i spava, no često se druži s ukućanima. Voli, priča nam Bilić, biti u centru pažnje, igrati se igrica pa je tako naučio igrati "ku-ku-tre" i "din-don".
Voli igrice
Čim je začuo ove riječi Ferruccio započinje igru. Na ku-ku-tre spušta glavu dolje-gore, a kad začuje din-don kreće se ritmički ljuljati s noge na nogu. Po završetku proteže svoja krila, zamahuje glavom; točno zna da nas impresionira.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
