Davor Komar u tokijskoj dvorani
Svoj premijerni nastup na Paraolimpijskim igrama danas otvara jedan od dvoje istarskih sportaša u Tokiju, Davor Komar. Hrvatski reprezentativac u paraboćanju, prvi hrvatski natjecatelj u ovom sportu na POI općenito, dočekao je svoj debitantski nastup na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri. Dan uoči nastupa još je bio pun utisaka o svemu što je dosad vidio u paraolimpijskom selu u Tokiju i ekskluzivno za Glas Istre iznio je svoje dojmove.
Vrhunski uvjeti i organizacija
- Super je ovdje, smještaj je dobar, a dvorane su odlične. Dvorana u kojoj ćemo igrati je besprijekorna. Nikad takve dvorane, što se tiče podloge i samih oznaka, nisam vidio, impresioniran je viđenim Davor Komar. - U dvorani za zagrijavanje treniramo dva puta dnevno po sat i pol vremena. I sama organizacija je vrhunska. Sve je pun o volontera. Zapravo, ne znam jesu li profesionalci ili volonteri, ali jako ih je puno na cesti, vrlo su organizirani i vrlo, vrlo ljubazni. Štogod ih pitate, odmah vam se u potpunosti posvete, nije da odgovaraju tek reda radi. Zaista su Japanci posebni. Klima? Jako je vruće. Temperatura, istina, nije posebno visoka, vrti se oko 22 stupnja, ali vlaga je velika. Baš se osjeti, ne može se ni roba sušiti. Danju ide temperatura i do 30 stupnjeva, ali manje je toplo nego kod nas.
Pandemija koronavirusa uzrokovala je brojne promjene u svjetskom sportu, tako i na Olimpijskim igrama i Paraolimpijskim igrama. Osim što su oba natjecanja u Tokiju odgođena na godinu dana, velike su razlike i u samom boravku u "selu".
- Iz "sela" se ne može izlaziti. Izlazi se isključivo organizirano. No, u "selu" imamo sve što nam je potrebno. Tu je jedan mali drveni centar sa sedam, osam dućana za osnovne potrepštine. Jedan je dućan za suvenire, drugi za sapune, šampone i sve potrebno za osobnu higijenu, a ima i frizerski salon, info centar, kao i veliki centar za servis. Primjerice za servis dijelova za kolica jer imamo puno rezervnih dijelova, za proteze i ostala pomagala. Samo "selo" je veliko. Teško mi je opisati, ali otprilike je veliko kao centar Pule. Unutra su hoteli, a svaki hotel u dnu ima paraolimpijski komitet. Naravno, uvijek se nose maske i unutra i vani. Restorani rade 24 sata dnevno. Imaju sve moguće kuhinje, europske, azijske, posebno za vegetarijance i slično. Pića, vode i sokova ima besplatno po cijelom selu, po dvoranama. Možemo se osvježiti kad god želimo. Imaju i posebne teretane sa stolicama za masažu. Nevjerojatno kako su organizirani i kako je sve kvalitetno postavljeno, svaka je stvar na svom mjestu. Općenito, jako je puno ljudi uključeno u organizaciju i jako su ljubazni. Oni nam mašu 24 sata na dan. Dođe autobus i svi mašu, svi se klanjaju. Tako je i kad odlazimo iz "sela". Pritom se kao sportaš posebno osjećaš, jer djeluje kao da je sve namješteno, kao da je neka šala. Imate osjećaj kao da je skrivena kamera negdje. Toliko su svi ovdje ljubazni da je to nepojmljivo, još je u čudu Komar.
Zbunjenost u prvim minutama
Što se sportskog dijela boravka u Tokiju tiče, Komar je uoči polaska iz Hrvatske najavio borbu za medalju. No, neće biti lako doći do nje.
- Treninge sam odradio, dva puta po sat i 20 minuta u dvorani gdje će biti paraboćanje, a ostalih pet u dvorani za zagrijavanje. Prekjučer sam odradio kompletnu provjeru opreme, kolica, boća i majica. Na neke sam majice morao zalijepiti neku traku zbog određenih pravila. Što se paraolimpijskog turnira tiče, ja sam 12. na svjetskoj rang listi u kategoriji BC4, a smješten sam u grupi A. Prvi susret igram danas sa paraboćaricom iz Hong Konga Lau Wyv koja je 13. na svijetu, a s nama je u grupi i prva na svijetu Kanađanka Alison Levine, te Slovak Streharsky. Dakle, imam u grupi prvu na svijetu, odnosno imam jaku grupu, ali iskreno, ne sekiram se. Boća je okrugla, vrlo sam se dobro spremio i jedva čekam da počne natjecanje. Ne osjećam pritisak, sa svima sam već igrao u više navrata. Trebat će malo sreće i to je to.
Pa ipak, početak će biti poseban.
- Najgora je prva utakmica, da probiješ onu tremu. Kad krene obično nastane "zbunjola" prve dvije, tri minute i tada boće lete posvuda. Lete svima na sve strane. Ipak je to velika odgovornost. To je najveće natjecanje koje postoji. Ima nas 24 iz cijelog svijeta u mojoj kategoriji, razvrstani smo u šest grupa po četiri, a dalje idu pobjednici skupina i još dva s najboljim skorom. Znači, nakon skupina idemo u četvrtfinale, a nakon četiri pobjede bio bi u polufinalu. Naravno, da ću napraviti sve da tako i bude. No, to je toliko zahtjevan i kompliciran sport. Pripremio se jesam i stvarno se dobro osjećam. Kako god sve završilo, znam da sam dao sve od sebe u pripremama i sad ću također dati sve od sebe. Igram tri utakmice u grupi, prvu danas, potom u nedjelju u 16 sati protiv Slovaka i u ponedjeljak u 9.30 sati protiv Kanađanke. Onda od utorka slijedi četvrtfinale, dodao je pulski paraboćar, član Istrijane.