Arhiva G. I.
Nitko ne bježi od činjenice da su od svog dolaska Španjolci od Istre 1961 stvorili uredan klub na planu poslovanja, sanirali skoro sve financijske dubioze i osnažili omladinsku školu, ali sav taj novac koji su ubrizgali u pulskog prvoligaša poprilično gubi na vrijednosti u očima ovdašnjih poklonika najvažnije sporedne stvari na svijetu, jer je izostalo ono najbitnije, a to je rezultatski iskorak prve momčadi
Da nije globalne pandemije izazvane koronavirusom koja ju je poprilično obilježila, komotno bi mogli reći da je za nogometašima Istre 1961 sezona koja je u potpunosti preslika one prošlogodišnje. "Zeleno-žuti" su regularni dio prvenstva okončali s 25 osvojenih bodova te kao i lani osvojili deveto mjesto, jedino što su ovom prilikom upisali jednu pobjedu i dva poraza manje, ali su zato imali tri remija više. Postigli su pritom četiri pogotka manje i primili ih 14 manje, a klupske boje branila su 34 igrača. Sedam manje nego u prošlom prvenstvu. Njih 12 upisalo se u "klub tisuću", a najviše minuta, 2.783, na terenu je proveo Josip Tomašević. Premda je odradio samo prvi dio sezone i potom se u zimskoj stanci vratio u Dinamo, Mario Ćuže je bio prvi klupski topnik te je na 18 odigranih utakmica postigao sedam pogodaka, dva manje nego Ramon Mierez lani.
Faktor sreće
Najveća razlika u ove dvije sezone odnosi se na klupu, na kojoj su se u prošloj izmijenila četvorica trenera od kojih niti jedan nije uspio osvojiti dvoznamenkasti broj bodova. Manolo Marquez vodio je "zeleno-žute" na sedam utakmica, Curro Torres na pet, Krunoslav Rendulić na 11, dok je Igor Cvitanović odradio zaključnih 13 dvoboja regularnog dijela prvenstva i kvalifikacije. Njihovo uspješno okončanje nije mu donijelo ostanak na klupi na koju je sjeo Ivan Prelec i prikupio isti broj bodova kao njegovi prethodnici zajedničkim snagama te potom i kvalifikacije prošao s identičnih 3:1 kao i Cvitanović, jedino što je umjesto sa Šibenikom, Istra 1961 ove godine igrala protiv Orijenta 1919.