The Savage: Mogu svima poručiti da će se Babo vratiti

Marko Čalić i Alen Babić u ringu (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Zanimljiv susret upriličen je jučer u boksačkoj dvorani Doma sportova "Mate Parlov", pulsko-rovinjski sparing dvojice najboljih istarskih predstavnika "plemenite vještine" Marka Čalića i Alena Babića. "The Savage" je svoj stopostotni niz u profesionalnom ringu prekinuo 22. travnja u poljskom Rzeszowu, gdje ga je u susretu vrijednom WBC-ovog pojasa prvaka bridger kategorije porazio domaći borac Lukasz Rozanski. Babić ne krije da ga je taj poraz uzdrmao te da se nakon njega odlučio malo odmoriti od svega, ali kad je stigao Čalićev poziv nije mu bilo teško iz Rovinja "spustiti" se do Pule, navući rukavice i uskočiti u ring.

Napad hrvatskih dušmana

- Iskreno, posljednjih mjesec dana bio sam totalno van svega te nisam htio ni pričati o boksu, a kamoli boksati. S druge strane, odmah su me napali moji hrvatski dušmani, imao sam se s čime boriti i jedino što im svima mogu poručiti je da će se Babo vratiti, rekao nam je Alen Babić prije nego što se popeo u ring. - Marko je moj stari prijatelj. Kad god sam ga zvao uvijek je došao te sam mu u više navrata poručio da me može nazvati kad god mu nešto bude trebalo. Tako me sada pozvao na sparing i evo me, odradit ću ovo za njega, ali i za sebe. Došao sam u Rovinj malo se odmoriti od svega i nije da sam u ovom trenutku baš najspremniji, ali odmah sam mu rekao da ne tražim nikakav popust i da može slobodno udarati po meni.

Premda je od poraza od Rozanskog prošlo već 40-ak dana, Babić priznaje kako mu se ta borba još uvijek mota po glavi.

- Ja svoje pobjede nisam mogao maknuti iz glave mjesec dana, pa kako da onda brzo zaboravim ovaj teški poraz. Doživio sam ga kao osobni pad koji se prvenstveno manifestira na psihičkom planu te još uvijek funkcioniram po principu toplo-hladno, što je bilo i za očekivati. Neke mi se stvari motaju po glavi te imam dobre dane kad je sve super kao da se ništa nije dogodilo, ali i one loše kad sam depresivan i ne da mi se živjeti. Svjestan sam da će ti dobri i loši dani potrajati još neko vrijeme, spreman sam za njih, platit ću ih sve i idemo dalje, istaknuo je Babić. - Premda svoju budućnost ne vidim u bridger kategoriji, prilika se pojavila i uhvatio sam je s obje ruke, što bi svatko normalan na mom mjestu napravio. Sve sam pustio sa strane, ali ispostavilo se da tako ne ide i da stvari u boksu ne funkcioniraju na taj način.

Platio zbog loših sparinga

Više od samog poraza od Rozanskog, Babića boli način kako je do njega došlo.

- Desilo mi se ono što sam mislio da mi se ne može desiti, a to je da psihički totalno propadnem. Mislio sam da se to može desiti svima osim meni, jer sam cijelu svoju karijeru bio poznat kao borac s jakom psihom. Gledao sam na sve ovo kao na samo još jedan meč u nizu u kojem ću biti "underdog", ali cijela ta organizacija, odnosno neorganizacija te sve što su nam radili Poljaci, doslovno me dotuklo i kad sam ušao u ring, nisam znao ni gdje se nalazim, prisjetio se Babić. - Da je riječ o nekom drugom, rekao bih da je bio drogiran, dok ovako znam da ja to nisam bio, već da me je psiha skroz uništila. Uopće se ne sjećam meča niti sam u njemu vidio protivnika. Tko god me poznaje, taj zna da bih prije umro, nego se spustio na koljeno, a to sam ovom prilikom napravio i uopće se ne sjećam tog dijela borbe. To mi je ostao kao najveći upitnik iznad glave, jer nisam dobio udarac i završio sam na podu. Kako je moje tijelo završilo tamo, nemam pojma ni dan-danas.

Babić je u nepune tri godine odradio 11 borbi "bez majice", a onda je između pobjede nad Adamom Balskim i meča s Rozanskim proteklo čak 11 mjeseci.

- Ta je pauza sigurno utjecala, ali još više je utjecala činjenica da sam prije borbe odradio loše sparinge i to sam na kraju platio. Tijekom priprema trebaju mi pet "idiota" poput mene da me tuku svaki dan, a ja nisam imao Čalića, Sepa i Miluna da to rade. Nisam imao svoju ekipu i godinu dana nisam dobio udarac u glavu, pa nije ni čudno da je završilo tako kako je završilo. Najgore od svega je što me čovjek nije ni taknuo te je izgledalo kao da sam prodao meč. Ja bih to prvi sa strane rekao sam za sebe, samo da ne znam koliki sam novac uložio u kamp u kojem sam se spremao, zaključio je Babić.