Nije me trebalo puno nagovarati, ali moram priznati i da je taj poziv za mene bio svojevrsno iznenađenje, jer mi je bilo malo nepojmljivo da nema mlađih trenera koji bi to radili, rekao je Doblanović

ŽRK Arena zimus je dobila novo vodstvo, i to u vidu svojih bivših igračica. Predsjednica kluba postala je Mihaela Lukšić, a dopredsjednica Jasmina Devović Grudić i njih dvije su se, u suradnji s tajnicom Taritom Popović koja je nastavila obnašati tu dužnost, primile posla. Na klupu je umjesto Želimira Popovića sjeo Sandro Bogojević, no on je uskoro preuzeo "arenaše" i trebalo je naći nekog tko će popuniti novonastalu prazninu. Izbor je pao na još jedno znano ime istarskog rukometa, Borisa Doblanovića koji se nakon podužeg perioda "hibernacije" opet vratio u dvoranu.

- Posljednji sam put na klupi sjedio kao trener druge momčadi Arene. Vodio sam te dečke jednu sezonu i potom sam se 15 godina potpuno maknuo iz rukometa. Pratio sam ga preko medija, pročitao bih ono što se napisalo u Glasu Istre, ali niti jednom nisam došao u dvoranu kako bih pogledao utakmicu, niti mušku niti žensku, rekao je friški umirovljenik, 65-godišnji Boris Doblanović, priznavši da je do njegovog povratka u rukomet došlo poprilično slučajno. - Kontaktirale su me moje bivše igračice koje su se vratile u klub, ponudile su mi trenersku ulogu, dogovorili smo se i tako je to krenulo. Nije me trebalo puno nagovarati jer volim rukomet, da ga ne volim sigurno se ne bih vratio. No, moram priznati i da je taj poziv za mene bio svojevrsno iznenađenje, jer mi je bilo malo nepojmljivo da nema mlađih trenera koji bi to radili.

Kad je sjeo za stol s klupskim čelnicama, one su ga upoznale sa svojim zamislima.

- Prvi cilj je omasovljenje ženskog rukometa u Puli, da se stvori određena kvantiteta iz koje će se potom izvući kvaliteta, a ne da se stalno strahuje hoćemo li imati dovoljno igračica na treningu i utakmici. Čim krene nastava krenut ćemo s akcijama po školama, jer to se jednostavno mora napraviti, uspostaviti suradnja s barem dvije-tri škole i njihovim profesorima. Oni bi trebali raditi s tim curama u školama, približiti im rukomet i potom one za koje se pokaže da imaju najviše mota za ovaj sport, usmjeriti u klub. Usto, trebamo nastaviti s praksom privlačenje u naše redove djevojaka koje dolaze studirati u Pulu, a ranije su se bavile rukometom. Dosta je tu talentiranih i školovanih cura iz Slavonije i to trebamo iskoristiti, istaknuo je Doblanović.

- I ove ćemo sezone igrati Drugu ligu-zapad i pred ekipu neće biti postavljeni nikakvi rezultatski imperativi, ali ja sam takav tip koji voli dobiti kad igram briškulu i trešete, pa gdje neću željeti pobijediti utakmicu. Spremit ćemo se maksimalno koliko budemo mogli i pritom ćemo posebnu pažnju obratiti na obranu, dok ćemo napad već nekako složiti. Imat ćemo u napadu nekoliko varijanti i šablona pa će već neka proći, ali naglasak će biti na obrani.

Doblanović će trenirati prvu i drugu ekipu, s tim da će mu s mlađim curama pomagati Želimir Popović, koji će usto raditi s golmanima i voditi najmlađe kategorije.

- Krenuli smo s treninzima početkom mjeseca u šumici i na "gumenom" igralištu na Verudi, da bi 17. kolovoza ušli u dvoranu. Problem nam predstavlja činjenica što su naše igračice srednjoškolke i studentice od kojih većina preko ljeta radi, pa se teško skupimo na treninzima i neke cure praktički još nisam niti upoznao. Rade u smjenama i dok smo bili vani, stavio bih treninge ujutro i popodne pa su dolazile kad bi stizale te je to nekako funkcioniralo, ali prelaskom u dvoranu moramo poštivati satnicu. Usto, dobili smo samo po tri termina tjedno za prvu i drugu ekipu, što je definitivno premalo, naglasio je Doblanović. - Nadam se da će se početkom rujna situacija popraviti što se toga tiče i da ćemo početi s ozbiljnijim radom. Ovo zasad to sigurno nije, jer još uvijek ne znam pravo stanje što se tiče kvalitete ekipe te jedva čekam da posložim cure po pozicijama i vidim s čime raspolažem.

Dok se ekipa ne okupi, Doblanović je orijentiran na individualni rad s onim igračicama koje se pojave na treningu.

- S te je strane čak i dobro što nas je manje, jer imam više vremena svakoj se igračici posebno posvetiti i ispraviti kod njih neke tehničke greške koje ponavljaju. No, opet je drukčije kad je veći broj igračica na treningu, jer se onda slože dvije ekipe i može se puno toga više napraviti. S te mi je strane u ovom trenutku lakše raditi s drugom ekipom, jer se tih mlađih cura više skupi na treninzima. Moram reći da sam s njima pozitivno iznenađen, jer cure stvarno vole raditi i redovite su na treninzima, a usto u njihovim redovima ima dobrog "materijala", priznao je Doblanović. - Teško je planirati pripreme kad se još ništa sa sigurnošću ne zna vezano uz novu sezonu, ali ako se uspijemo ekipirati, volio bih polovicom rujna početi s odigravanjem prijateljskih utakmica. One će mi najbolje pokazati koja igračica koliko može i bit će mi putokaz prilikom slaganja ekipe.