PIŠE CHIARA BILIĆ
Žuto bure baruta pred našim vratima
Žuta groznica širi se Europom. Ono što je u Francuskoj počelo kao prosvjed organiziran preko društvenih mreža protiv dodatnih nameta na cijenu goriva, postala je borba protiv kapitalizma, društvenog raslojavanja, nejednakosti i nepravde. Žuti prsluci, otpor prema političkim elitama, rasplamsao se u Belgiji, Nizozemskoj, Crnoj Gori i, u nekoj inačici, Srbiji. Iako se naizgled činilo da ono što se događa negdje u stotinu kilometara udaljenom Parizu u Hrvatskoj malo koga zanima, za što je nedvojbeno zaslužno i sramotno šturo izvještavanje medija, žuto se bure baruta silovito zakotrljalo i došlo pred našu granicu.
Hoće li se fosforescentno žuta preliti preko još jedne, ovog puta hrvatske, crvenbijelplave? Teško je prejudicirati. Po svemu sudeći, izgledno je. Iako različitih političkih, kulturoloških i ekonomskih prilika, francuski je bunt itekako primjenjiv na nezadovoljno i obespravljeno hrvatsko građanstvo. Jer jedno je svima zajedničko: dosta je bogaćenja već ionako bogatih na leđima siromašnih!
Ne čudi, dakle, što se na društvenim mrežama ovih dana građani samoinicijativno pridružuju pokretu žutih prsluka. Prosvjedom najavljenom za subotu u Puli, Rijeci i Zagrebu traži se donošenje novog i pravednijeg zakona, minimalna plaća u iznosu od pet tisuća kuna, minimalna mirovina od tri tisuće kuna, socijalna pomoć svima koji ne mogu zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe,…Traže se, sumirajmo, temeljna ljudska prava.
Kritika i gnjev prema rastućem društvenom raslojavanju kojeg proizvodi nepravedni ekonomski model razbudili su revoltiran narod koji, čini se, napokon ne žmirka ni lijevo ni desno. Nema jaza, pa čak ni onog, možda i najvažnijeg, generacijskog. Nizak životni standard srednje klase ujedinio je i mlađe i starije. Visoko i nisko obrazovane, taksiste, učitelje, penzionere, studente i srednjoškolce.
Neki će se sjetiti, jer nema tome puno, tek je dva mjeseca prošlo otkako je Pazinjan Matteo Marcan blokirao promet u središtu Pazina nezadovoljan poskupljenjem goriva. "Dokle ćemo živjeti u zemlji gdje političari idu na kurve, kradu narod, lažu na sve strane i dijele narod na lijeve i desne? Dižu cijene svega, izgladnjuju narod, a njihovi bankovni računi pune se našim parama! Zar smo tolike ovce da ćemo trpjeti sve to?" napisao je tada na svom profilu Marcan.
Da ovdje ne bi mlatili praznu slamu reći ćemo, samo za usporedbu, da je cijena goriva u Francuskoj 1,45 eura, dok je prosječna plaća 2.225 eura. U Hrvatskoj je, primijetit ćete odmah ono očito: cijena goriva je malo niža, 1,25 eura, dok prosječna plaća iznosi - 850 eura.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron već je popustio pred nekim zahtjevima. Strah od sile naroda najprije ga je natjerao da se skutri negdje duboko u Elizejsku palaču, a potom mu je odalamio, prilično silovit šamar natjeravši ga da obeća povećanje minimalne plaće za stotinu eura i da odustane najavljenog povećanja poreza za one umirovljenike s najmanjim mirovinama. Hrvatska se ovdje još mora iskazati. No, zajebana je zemlja otkud je pobuna startala. Rodonačelnica prosvjetiteljstva i zemlja s revolucijskim pedigreom - Francuska!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
