To je bila jedna od najstarijih očuvanih parnih lokomotiva s prostora bivše Jugoslavije, a morala se predati muzeju u Beogradu još davnih 50-tih godina. Lopovi su uništili još jedan eksponat i to iz 1884. godine, lokomotivu učilo željezničkog tehnikuma u Puli koje je također poslano Beogradu

Baš u vrijeme velikih napetosti oko isplate plaća i razmišljanja oko budućnosti Uljanika, u Beogradu se dogodilo nešto strašno a povezano s Uljanikom. Neki će reći da to nije ništa u usporedbi s problemima našeg brodogradilišta, ali ipak za ljubitelje lokomotiva i tehničke baštine to je šokantno. Naslov članka u Politici je bio: Lopovi isekli najstariju lokomotivu u Srbiji, a slično su pisali i javljali drugi mediji. Zapravo u uništene lokomotive koje su nekada bile u Uljaniku i u Puli.

Željeznički muzej

Što se zapravo dogodilo? Kradljivci starog željeza bez većih problema i u miru rezali su i odnosili komade željeza, koji su zapravo neprocjenjiva tehnička baština. Uništili su mnogo toga, a nama su zanimljive lokomotive. Železnički muzej u Beogradu bio je formiran 1950. godine kao centralni muzej Jugoslavije za čuvanje željezničke baštine. Iako su ove lokomotive bile u Puli i Sloveniji morale su se predati Beogradu. Do sada su nekako pazili na njih. Budući da se u Beogradu odvija projekt »mesto na vodi«, iselili su glavnu željezničku stanicu i druge objekte na novu lokaciju. Zgrada ložionice u kojoj su bile lokomotive i drugi eksponati ostala je nečuvana i lopovi su brzo to iskoristili. Većim djelom su uništene dvije lokomotive izuzetne vrijednosti. Uljanikova lokomotiva br. 2. bila je napravljena 1864. g. u francuskoj tvornici Gouin. To je bila jedna od najstarijih očuvanih lokomotiva u Jugoslaviji. Željeznički muzej u Ljubljani ima najstariju br. 718 (124-004) iz 1861. Takve lokomotive su se koristile pri izgradnji Sueskog kanala, a ova lokomotiva je bila u luci Izmir i kasnije pri Otomanskim željeznicama. Ne znamo točno kada je stigla u pulski Arsenal, vjerojatno još prije izgradnje istarske željeznice. Kao što je poznato Pula je dobila željeznicu 1876., Arsenal je bio na nju povezan dvije godine kasnije a otok 1884. godine. Željeznica je imala ključnu ulogu za dovoz materijala u brodogradilište i za interni transport u samom brodogradilištu. Zbog toga su imali svoje lokomotive, iako su do brodogradilišta i u samo brodogradilište dolazile i željezničke lokomotive. U brodogradilištu su ovu dvoosovinsku parnu lokomotivu označavali kao Nr. 2. Znači da je postojala još jedna lokomotiva pred njom, ali o tome nemamo podataka. To je vjerojatno bila manja lokomotiva, a u početku su za unutarnji transport dosta koristili i konje koji su pomicali vagone. Lokomotiva Nr. 2 koju su u Beogradu vodili pod oznakom JŽ 44-004 predana ja Ložionici Beograd 1951. U Beogradu su je imenovali Pula odnosno Pulska.

Druga uništena lokomotiva je JŽ 151-012 napravljena 1884. u tvornici Floridsdorf u Beču. Ovu lokomotivu, koja je vozila po lokalnim prugama u Sloveniji su 1949. u Ložionici Ljubljana Šiška preradili kao učionicu (učilo) za potrebe Tehnikuma u Puli. Napravljen je bio prerez glavnih dijelova parnog kotla i parnog stroja tako da se moglo vidjeti kako lokomotiva funkcionira. Ovu lokomotivu su u Beogradu nazivali Presek ili učilo. Ova lokomotiva je bila izložena na izložbi u Ljubljani prilikom proslave 100 godina željeznice u Jugoslaviji. Nakon ukinuća pulskog željezničkog tehnikuma predana je u Beograd, iako su se borili da ostane u Ljubljani, kamo je i spadala.

Druge Uljanikove lokomotive

Zadnja parna lokomotiva koja je očuvana u krugu Uljanika i nedavno obnovljena, nosi broj 5 što znači da je Uljanik imao ukupno pet parnih lokomotiva. U eri dizela u 1970-ima je nabavljena dizel lokomotiva Jenbach, koju su na željeznici označavali serijom 732. Proizvedena je u tvornici Đuro Đaković iz Slavonskog Broda 1976. godine. Te lokomotive se mnogi sjećaju, jer je često vukla vagone po rivi. Od 2013., kad je teretni promet u Istri ukinut, ni ona više nije vozila.

Lokomotiva WrN 5342/16 nosi oznaku Pola 4, nalazi se na Puntiželi kraj dječjeg igrališta. Izgrađena je 1916. godine u tvornici Wiener Neustadt. U brodogradilištu je bila do 1976. godine, a onda je prebačena na Puntiželu. Druga lokomotiva WrN 5343 s oznakom Pola 5 je očuvana u krugu Uljanika. U Uljaniku je bila u funkciji od 1948. do 1980., kada je parna vuča ukinuta. Proizvedena je 1916. u tvornici Wiener Neustadt. Obje ove lokomotive imaju dvije pogonske osovine a oznaka im je Bt.

Bivši Arsenal, kasnije Uljanik i Pula imali su jedinstvene tehničke strojeve i transportna sredstva iz početaka industrijskog doba. Danas su skoro potpuno nestali. Iz prikazanih primjera vidimo, da su muzeji kojima su ti eksponati predani slabo brinuli za njih. Danas u Istri nemamo niti jedan parni stroj u funkciji (parobrod, lokomotiva, mlin) a bilo ih je na stotine. Najbliži je u Ljubljani gdje postoji više parnih lokomotiva koje prevoze muzejske vlakove. Kada bi se ipak pokrenula neka aktivnost da se uspostavi zbirka tih eksponata i da se iz Beograda, Zagreba, Beča i možda još od kuda vrate ti eksponati, to bi bilo super za očuvanje istarske industrijske baštine, a i za turizam. Odgovornost za to je na državnim, županijskim i lokalnim vlastima i institucijama, Uljaniku, Željeznici, Povijesnom muzeju, Sveučilištu, Politehnici i još ponekom.

Danas kada smo u digitalnom svijetu, svi ovi eksponati predstavljaju realni - mehanički svijet. Pokušajmo ovo spojiti i oštećene eksponate popraviti digitalnom tehnologijom. 3D prineteri danas već mogu mnogo a i druge tehnologije su tu. Junaci na posao! Isto tako treba zaštititi i lokomotive koje još postoje, da se ne dogodi isto kao u Beogradu.

Parna barkasa Oliva

Iako nije lokomotiva, moramo se osvrnuti i na sudbinu parne barkase Oliva koja je bila jedan od posljednjih brodova na parni pogon kod nas. Radila je u Uljaniku do 1952. i zatim predana na čuvanje u Tehnički muzej u Zagrebu. Kada smo se prije nekoliko godina zanimali za taj brodić, dobili smo informaciju da ga više nema. Drveni brod razstavljen pod vedrim nebom bez zaštite od vremenskih utjecaja i istrunuo. U muzejski depo su stavili parni kotao, parni stroj i opremu.

Oliva je pripadala brodu Brabenberg, (sagrađenom 1902.), jednom od triju istovjetnih brodova, Arpad i Habsburg. Na mirovnoj konferenciji u Saint Germainu 1919., brod Brabenberg dodijeljen je Velikoj Britaniji kao dio ratne reparacije. Njegova barkassa Oliva ostala je u Puli u funkciji čamca-remorkera u brodogradilištu Uljanik. Služio je za prijevoz radnika, opreme, vuču brodova i slično do 1952. godine. Oliva je bila jedini remorker u Uljaniku, dajući značajan doprinos izgradnji brodogradilišta. Kraj rata dočekala je potopljena u akvatoriju brodogradilišta. Radnici brodogradilišta su je izvadili i popravili. Iako su od 1952. za potrebe brodogradilišta nabavljeni drugi remorkeri, Oliva je postala simbolom škvera. Svemu ovome bi mogli dodati i primjer željezničke parne pumpe i stroja iz Roča, koji godinama trunu na željezničkoj stanici. (dr. Josip ORBANIĆ)

Povezane vijesti

• Orkanski bura odvezala Uljanikov brod, došlo do sudara s manjim brodom
• Miletić: Plenković pozitivno o problemu Uljanika
• Upozorio sam Komisiju da je svaki dan bitan za Uljanik