Arhiva G. I.
Mljekomate su dokrajčili što fiskalizacija, što pad potražnje. Događa se to u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Puli, s čije je središnje tržnice početkom godine, kad je počela primjena fiskalizacije za ove aparate, uklonjen mljekomat OPG-a Vitasović iz mjesta Jadreški. Nalazio se u prolazu između ribarnice i mesnice, građanima na putu, ali je svejedno mali broj njih navikao konzumirati prirodno, industrijski neobrađeno kravlje mlijeko.
Mljekar Milorad Vitasović objašnjava da je fiskalizacija, koja je ugrozila mnoge proizvođače u Hrvatskoj, samo jedan od razloga zbog kojih je maknuo mljekomat.
- Ljudi jednostavno ne kupuju. Premali je broj kupaca i ne isplati se. Troškovi su preveliki da bih drža aparat za 20 do 30 litara mlijeka dnevno. Mljekomat je tamo stajao od 2014., a i kad sam ga tek postavio, nije baš dobro išlo, prisjeća se Vitasović.
Mljekomat se tijekom godina selio s različitih lokacija: prvo ga je, kaže, postavio 2012. u Medulinu, gdje je dva, tri mjeseca toliko dobro išlo da ga nije stizao napuniti. Tamo nije imao konkurencije i sve je bilo u redu dok nisu prekopali centar Medulina pa ljudi više nisu mogli autom doći blizu i usput pokupiti mlijeko.
- Jednostavno je pao promet. Ja san preko svega toga jin nosija mliko, ali kad se česta načinila nanovo, opet ni bilo prometa. Jednostavno, ljudi su se odvikli i gotovo. Onda je počelo sve manje i manje pa sam doša na deset litara dnevno i onda sam ga premjestio na Stoju. Tamo isto nije išlo iako je bio ispred pekare. Ljudi jednostavno nisu svjesni da jidu smeće, da im ja prodajem pravo mliko. Mliko ni hodilo pa san smanjija i krave, sad ih imam sedam, a imao sam hi 11, 12. Čak hi mislin povećati, ne zbog sira jer ga ne proizvodim, nego mliko prodajem Agrolaguni, kaže Vitasović.
Mlijeko na pulskom merkatu bilo je i cjenovno konkurentno, litra je stajala šest kuna.
- Kupovao sam i bocu koja je koštala kunu i stavlja je tamo za niš. Znači, litra mlika nije bila šest, nego pet kuna. Ljudi nemaju naviku, nekima je premasno, drugima je ovako, trećima onako..., kaže ovaj mljekar.
Uglavnom, kada je zbrojio prihode i troškove, izračunao je da - nema računice.
- Prevelik je najam. Plaćao sam metar četvorni 1.250 kuna mjesečno, plus 120 kuna za kantu smeća. Nije bilo zarade. Ukupno je trošak bio tri tisuće i nešto kuna samo za tržnicu i boce. A prihodujem 4.000 do 4.500 kuna, niti za putne troškove do tamo i nazad, kaže Vitasović. Optimalno bi, po njemu, bilo kad bi prodavao 50 do 60 litara dnevno. To bi se nekako i isplatilo, a ovako sigurno ne.
Vitasovićevo mlijeko odsad se može kupiti na njegovoj farmi u Jadreškima. "Onaj tko je htio kupiti mliko kad san maka mljekomat, dolazi po njega u Jadreške", kaže on.
Prije njega od aparata na Verudi odustao je i poznati stočar, sirar i umjetnik iz Savičente Darko Pekica, koji se posvetio proizvodnji domaće bire.