Izjava hrvatskog ministra financija Zdravka Marića, čuvara novca poreznih obveznika koji je neočekivano otvoreno rekao da se „vlade, pa tako ni ova, problematikom Uljanika nisu bavile godinama, već je upravljanje bilo na upravama, nadzornim odborima te u konačnici na vlasnicima,”, došla je u ključnom trenutku za sudbinu pulskog i riječkog brodogradilišta. Točno dva dana uoči posjeta moćne povjerenice za tržišno natjecanje Europske komisije Margrethe Vestager ministar Marić priznao je da Uljanik – za koji se očekuje izdašna državna potpora s blagoslovom upravo te članice europske vlade – nije bio skoro pa ničija briga. Dodao je i da bi državna jamstva za brodove koji se neće izgraditi mogla doseći 70 milijuna eura, te kako nema instant rješenja za nagomilane probleme brodogradnje.

Da instant rješenja ili čarobnog štapića doista nema i da će se svi kojima je to dužnost morati pozabaviti Uljanikom i 3. majem – iako su to, kako priznaje ministar Marić, godinama izbjegavali – potvrđuje i sama povjerenica Vestager uoči puta za Zagreb. Ona u putnom kovčegu neće donijeti odluku o zaprimljenom planu restrukturiranja Uljanika, nego će o problemu razgovarati s nadležnim ministrima. Odluku će donijeti u Bruxellesu, a ona će, na ovaj ili onaj način, odrediti sudbinu pulske kompanije.

Ne treba sumnjati da će buduća odluka povjerenice Margrethe Vestager o Uljaniku biti profesionalna i posve u skladu s europskim zakonodavstvom. Povjerenica kojoj se smiješi mjesto i u narednom sazivu Europske komisije, kao i vođenje liberalne frakcije Europskog parlamenta neće „gledati kroz prste” Uljaniku kao što nije Googleu, Amazonu, Appleu ili ciparskom zračnom prijevozniku koji su svi odreda kažnjeni zbog monopolističkog ponašanja, neplaćanja poreza ili primanja nedopuštenih državnih potpora.

Važno se podsjetiti i na nedavnu odluku povjerenice Vestager o nastavku izgradnje Istarskog ipsilona. Donesena je, za Istru i Hrvatsku, pozitivna odluka kojom se dopušta produljenje roka koncesije kako bi se koncesionaru isplatilo ulaganje u proširenje Ipsilona od Pazina do tunela Učka. Primjer Ipsilona pokazuje i da Europska komisija pažljivo i dugo odlučuje o složenim procesima ulaganja i državno-privatnog partnerstva u infrastrukturnim projektima. U slučaju Ipsilona, odluka se donosila duže od godinu dana.

Koliko će trajati proces odlučivanja o Uljaniku stoga je teško pretpostaviti. Jasno je da nema čarobnog štapića kojim će Bruxelles izbrisati nebrigu Vlade koju je priznao ministar financija Zdravko Marić, ali i zanemarivanje vlastitih problema od strane nadzornog odbora i većinskih vlasnika Uljanika. Napokon, povjerenica Vestager će u ime Europske komisije odlučiti tek o planu restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles, dok se odluka o mogućoj predstečajnoj nagodbi, stečaju ili stečaju s preustrojem donosi na domaćem terenu. Hrvatska Vlada trebala bi početi raditi svoj posao.

Povezane vijesti

• Država bez petlje
• Nije Pula – Mostar!
• Posljednji Praznik rada u Uljaniku kakvog poznajemo