Odluka gradskih vlasti Novigrada i Buja o otpisu dugovanja do deset tisuća kuna koje su građani komunalnim poduzećima i lokalnim proračunima dugovali na staru godinu, odnosno 31. prosinca 2017., sjajno se uklopilo u opći trend pozitivnih gospodarskih vijesti kojima ovih dana obiluju mediji. Na nacionalnoj razini, porezna reforma smanjila je dio cijena hrane smanjenjem PDV-a na određene robe s 25 na 13 posto, poduzetnicima je omogućeno da, ako mogu, isplate neoporezive božićnice do 7.500 kuna, dok je minimalna plaća podignuta na okruglih 3.000 kuna.
Vijesti iz Novigrada i Buja, gdje su gradonačelnici Anteo Milos i Fabrizio Vižintin donijeli odluke o oprostu dugova onima koji najteže spajaju kraj s krajem pokazuju kako solidarnost društva još nije posve utrnula. Novigrad će 118 tisuća kuna, s koliko je potpomogao 34 građanina u dugu, svakako premostiti u gradskom proračunu, a isto se može reći za Buje gdje se otpisuje 256 tisuća kuna za koje se tereti 44 stanovnika tog grada. Odluke gradskih vijesti slijede nakon primjene Zakona o oprostu dugova fizičkim osobama koje je kroz ljetne mjesece provela FINA po preporuci Vlade, tako da se dug građana koji nisu uspjeli podmiriti osnovne režijske troškove značajno smanjio. Smanjen je i broj blokiranih koji su dugovali manje svote državnom proračunu i jedinicama lokalne samouprave, što za mnoge znači novi početak i kvalitetniji život za njihove obitelji.
Primjerom Buja i Novigrada trebali bi se inspirirati i ostali gradovi u Istarskoj županiji ako im to financijske prilike dopuštaju. Neki su dugove uspjeli oprostiti prošlih godina, dok drugi, poput Umaga i tamošnjeg gradonačelnika Vilija Bassanesea, kažu da imaju efikasnije metode za pomoć blokiranim i osiromašenim građanima. Možda doista imaju - to će sami građani ocijeniti na nekim budućim izborima - ali jasno je kako se najviše cijene konkretne mjere. Drugim riječima, građani žele vidjeti vlastite račune u plusu, bez blokade, kako ih neplaćeno smeće ili komunalna naknada ne bi pratili kao nesreća koje se ne mogu osloboditi zbog premale plaće, niske mirovine ili nezaposlenosti.
Efikasne mjere mogu biti samo one koje će građane izvući iz gliba neimaštine, a oprost izravnih dugovanja svakako ima pozitivan učinak na one na koje se odnosi.
Pitanje socijalnog kriterija za oprost dugovanja vječno je pitanje, ali ono ne smije biti izgovor da se čini ništa. Iako u pojedinim sredinama možemo vidjeti kako se Mercedesima dolazi u pučku kuhinju po besplatni obrok, to ne znači da pučke kuhinje treba ukinuti. Drugim riječima, ako od 34 građana kojima je dug oprošten njih četiri može podmiriti dug, to ne znači da solidarnost treba prestati postojati. Vrijeme darivanja prikladno je doba da se oproste dugovi koje građani ne mogu platiti i to su prepoznali u Novigradu i Bujama, istarskim gradovima u kojima solidarnost još postoji.