Čime se zimi bave voćari? Nametnulo mi se pitanje odmah po dolasku u Podmeju, selo nedaleko Grimalde u kojem živi obitelj Dušić, najveći proizvođači voća u ovom kraju. Nisu oni najveći proizvođači voća samo na području Općine Cerovlje već i na cijelom području jugoistočnih padina kotline koja se prostire uokolo akumulacijskog jezera Butoniga. Nositeljica OPG-a je Đenis Dušić, a u poslu joj puno pomaže suprug Andrija. Bez obzira što smo u sredini zime Andrija je već započeo s rezidbom i gnojenjem voćnjaka. Iako se Podmeja nalazi u središnjoj Istri smrzavanja se ne boji, jer kako kaže, u 20 godina, otkako se bavi voćarstvom, mraza u njegovim voćnjacima nije bilo, niti su ikada njegove voćke stradale od niskih temperatura.
Podmeja je smještana u slivu rijeke Mirne u dolini njenog šireg poriječja koje se odlikuje blagom i toplom mediteranskom klimom, stoga je ovo područje itekako pogodno za uzgoj voća i maslina.
Voće i masline
Dušići na svojem imanju uzgajaju 800 stabala bresaka, 600 stabala šljiva u rodu i još 200 mladih, zatim 500 maslina, a imaju i 1.200 stabala jabuka raznih sorti. Uzgoj jabuka im je ipak pretežita djelatnost, kaže Andrija. Budući da je njihov kraj poznat i po maslinama, u nedalekom je Cerju u davnini djelovala poznata toklarija. Dušići su nastavili obiteljsku tradiciju proizvodnje maslinovog ulja. Za razliku od svojih predaka koji su proizvodili ulje na tradicionalan način, oni proizvode ekstra djevičansko maslinovo ulje.
- S uljem se dosta teško probiti na tržište jer je konkurencija jaka, kaže Andrija.
Međutim na stolu u njihovoj kušaonici stoji Zlatna diploma za ekstra djevičansko maslinovo ulje osvojena na izložbi u Vodicama 2014. Dušići su odlučili na istarsko tržište doći preko Dalmacije, stoga često izlažu u Vodicama, a u Istri svoje ulje nude na sajmovima. Uskoro se planiraju pojaviti na nekoj istarskoj smotri sa sortnim uljima čijoj su se proizvodnji posebno posvetili. U svakom slučaju njihova ulja vrijedi kušati, a sa sirom koji mi je Đenis ponudila savršeno se sljubljuju.
Voćarski kraj
- Ovo je tradicionalno voćarski kraj, kaže Andrija. Nešto iz sjećanja, a više prema očevoj priči dodaje kako je nekada u Draguću bio organiziran otkup poljoprivrednih proizvoda za proizvođače s ovog područja. Najviše su se otkupljivale trešnje i šljive. Trešnje danas nitko u ovom kraju ne proizvodi za tržište, dok su šljive još uvijek tražen proizvod. Dobro su se prodavale i vinogradarske breskve koje su ljudi u brentama na magarcima gonili u Cerovlje, a odande vlakom vozili u Pulu gdje su ih prodavali na tržnici.
Dušići trenutno uzgajaju oko 200 stabala vinogradske breskve za koju u posljednje vrijeme vlada sve veće zanimanje kupaca. Uzgoj te vrste breskve nije zahtjevan jer su manje osjetljive na bolesti, a kad ih doneseš na neki sajam, kaže Andrija, one puste takav miris da mu je teško odoljeti. One uz to kasnije dozrijevaju, a budući da su jako ukusne mnogi ih vole, dodaje Đenis.
Unatoč čestim sudjelovanjem na sajmovima Dušići su, osim na sajamskim štandovima, orijentirani na prodaju na kućnom pragu. To je, kaže Đenis, u jednu ruku dobro, ali i riskantno jer se uglavnom moraju sami snalaziti. Voće, osim jabuka, prodaju u sezoni dozrijevanja. Jabuke čuvaju u rashladnoj komori pa se još uvijek u Podmeji u OPG Dušić mogu nabaviti ukusne svježe jabuke. Komoru su Dušići izgradili sredstvima iz EU fonda namijenjenog mladim poljoprivrednicima. Dobili su 50 tisuća eura, a tim su novcem, osim što su uredili rashladnu komoru za voće, kupili traktor, mali kopač, neke manje strojeve i solarnu sušaru za voće. U sušari proizvode čips od jabuka i kakija.
- Voće opremo, izrežemo na ploške, složimo na rešetke za sušenje, a zahvaljujući solarnim kolektorima u sušari se postiže temperatura između 40 i 60 stupnjeva Celzijusa. Na toj se temperaturi izrezano voće suši i pretvara u čips, kaže Đenis, dodajući kako u sušari planiraju sušiti i šljive. Čips od jabuka i kakija plasiraju u suvenirnice, a za sada se može nabaviti u Pazinu na ulazu u "Reginex" gdje su Dušići postavili voćomat, na kojem nude i druge svoje proizvode kao što su voćni namazi od jabuka, šljiva, smokava i bresaka. Na pitanje u čemu se voćni namazi razlikuju od džemova i marmelada Đenis odgovara kako voćni namazi imaju manje šećera i ne sadrže nikakve konzervanse niti bilo kakve druge kemijske dodatke. Uz voćne namaze koji su većim dijelom njen izum posebno je ponosna na filetirane sušene rajčice u maslinovom ulju začinjene začinima iz njena vrta. I doista radi se o vrlo zanimljivom proizvodu koji se namaže na tostirani kruh, a uz Dušićevu malvaziju to je ukusan zalogaj.
Njihova etiketa
Dušići su već 15 godina na tržištu i mnogi znaju za njihove proizvode, a tijekom tog razdoblja stekli su povjerenje kupaca iz raznih krajeva Istre i Primorja. Tako kod njih često navraćaju kupci iz Pule, Rovinja, Labina, ali i Rijeke, Opatije ili Viškova. Godinama su prodavali voće u kašetama, ali, kaže Andrija, kako su sudjelovali na sajmovima uvidjeli su kako bi mogli prodavati i marmelade. Međutim, nisu je željeli pakirati u staklenke od kiselih krastavaca, pa su dizajnirali posebne staklenke i vlastite etikete, pa tako sada sve to, dodaje Andrija, izgleda puno ozbiljnije. Dosta su uložili u marketing, kaže Đenis, jer proizvod osim kvalitete mora imati i svoj vizualni identitet.
Đenis i Andrija Dušić voljeli bi kada bi svoje proizvode mogli prodavati u lokalnim trgovinama, ali to kažu ide teško. S nekim su trgovcima u Istri razgovarali o tomu, ali nikada nisu dobili povratne informacije. Problem je smatra Andrija što je trgovcima isplativije prodavati jabuke stare dvije tri godine, proizvedene tko zna gdje neko kvalitetne svježe domaće jabuke, koje su naravno skuplje, ali i kvalitetnije.
- Lani smo s Udrugom poljoprivrednih proizvođača iz Cerovlja bili u Austriji u Štajerskoj. Ondje smo vidjeli kako se u gotovo svim tamošnjim trgovinama, pa i onima trgovačkih lanaca prodaju domaći proizvodi. Nije ni to kod njih oduvijek, već je to, kako smo doznali, praksa posljednjih 15-tak godina. Zanimljivo je bilo vidjeti kako OPG koji prodaje voće nudi vino ili suhomesnate proizvode od susjeda. Rekli su nam kako ondje škole i vrtići uzimaju hranu od lokalnih proizvođača. Ne samo voće već i povrće, sir i jogurt sve što treba djeci za prehranu, kaže Andrija.
Samo u jednom slučaju Dušićima se obratila jedna škola iz Istre, ali bilo je to nakon sezone, kaže Đenis. Očito su im dotadašnji dobavljači ostali bez zaliha, pa im ni Dušići nisu mogli udovoljiti. Nikada ih nitko iz te škole više nije zvao i tražio voće. Nasuprot tomu dobro surađuju s vrtićem i školom u Viškovu, a od nedavna i s vrtićem u Pazinu kojeg snabdijevaju s jabukama i čipsom od jabuke, kojeg djeca posebno vole.
Premalo za vrtiće
Andriju smeta ta nepovezanost lokalnih proizvođača, trgovaca i većih potrošača kao što su škole i vrtići. Čini mu se kako u tomu ni cijena nije presudna već nekakvi interesi koje ne može dokučiti. Cijena je presudna ako se konkurira na javnim nabavama preko interneta koje objavljuju hotelske kuće. Tu je najpovoljniji ponuđač onaj koji ponudi najmanju cijenu, stoga je razumljivo kako će takav naručitelj prije kupiti stare jabuke po cijenama za koje Dušići ne mogu prodavati svježe jabuke.
-To se nama ne isplati, kaže Andrija, dodajući kako će OPG Dušić i dalje ustrajati u tomu da na tržište plasira isključivo svježe kvalitetno voće i voćne prerađevina bez ikakvih umjetnih dodataka. Cilj im je, kažu Đenis i Andija, da svojim kupcima ponude lokalne proizvode kako bi osjetili prirodne okuse svježe jabuke, šljive ili vinogradarske breskve koju ljudi, kad je jednom kušaju, nakon toga uvijek traže.(Mirjan RIMANIĆ)