"Škola za život" na kušnji, a nastavnici i dalje u borbi za dostojanstvo. Ili: Tko je moga tijela gospodar? - tako počinje pismo koje je našoj redakciji uputila Vesna Fabris, nastavnica u Ekonomskoj školi u Puli. "Njezin" ravnatelj, kaže, i dalje je razuman - "Ako nema problema, ne treba doći u školu; ako ima problema, ima tko će pomoći" - ali misli na sve svoje kolege. "Škola za život", kaže, i ne sluteći situaciju u kojoj ćemo se naći, opravdala je, na žalost, doslovce svoj naziv, odnosno, imat će ga priliku opravdati narednih tjedana.

- Sada, u trenucima kada izolacija ima značenje solidarnosti, humanosti, empatije i odgovornosti za sebe i društvo, Škola za život imat će priliku pokazati svoje pravo lice. I pravu snagu. Za sada, borimo se za očuvanje zdravlja naših učenika i njihovih obitelji, štiteći ih od odlazaka u školu, pružajući im nastavu "na daljinu", upotrebljavajući alate Škole za život, prije svega, informacijsko-komunikacijske tehnologije. No, ostaje pitanje i molba, odnosno - zahtjev: da se tim sredstvima u potpunosti služe i nastavnici, radeći od kuće, a ne iz svojih zbornica - kako zahtijeva Ministarstvo obrazovanja, te da Škola za život opravda svoj naziv i za nastavnike, kaže Fabris.

Razumljivo je, dodaje, da modus rada treba svladati, da se treba dogovoriti, od čega nastavnici ne bježe, već marljivo rade od četvrtka, što je rezultiralo time da je u petak Ekonomska škola u Puli već uspostavila nastavu on-line. I u ostalim se školama, veli Fabris, nastavnici predano pripremaju zajedno sa svojim ravnateljima koji su stup i potpora, no u nadi da će kad svladaju izazove i tehničke i organizacijske, pun smisao rada "na daljinu" ostvarivati iz svojih domova. Da će Škola za život u svim svojim slojevima i značenjima upravo sada pokazati svoje humano lice te da će njezini kreatori dozvoliti nastavnicima da ne dolaze u zbornice budući da sami, s ravnateljima i stručnim službama to omogućuju i učenicima.

- Dok pišem ove retke nastavnici iz istarskih škola također podliježu pravilima Ministarstva i Republičkog stožera, no njihova se tijela nalaze u Istri i upravo je zato Krizni stožer Istarske županije već preporučio da se prostori vrtića, osnovnih i srednjih škola te fakulteta ne koriste kao mjesta okupljanja. Očito je da svojih tijela nismo gospodari (kao ni nitko danas u vrijeme epidemije), stoga su odluke istarskog stožera zdravlja vrijedne. Prosvjedovali smo, štrajkali smo za dostojanstvo i sada to tražimo još jednom - u vrlo konkretnoj situaciji - kada su restrikcije i izolacija spoznata nužnost i kada oko toga ne bi trebalo biti krzmanja, zaključuje Vesna Fabris.