Ne tako davno preko granice smo odlazili kupovati Barillu, kavu, tunjevinu, a oni stariji sjetit će se da je Trst bio omiljena meka i za kupovinu odjeće i obuće. Danas se situacija malo popravila i, iako su neki od artikla "preko" i dalje jeftiniji, glavninu šopinga obavljamo u domaćim centrima.

No, sve više kod susjeda hodočastimo, vjerovali ili ne - po lijekove! Ovoga puta destinacija su Slovenija, ali i Bosna i Hercegovina te Srbija. Potežu se rodbinske i prijateljske veze, papirići daju susjedima i prijateljima koji putuju, a čula sam i za primjere kada se za potrebni lijek mole vozači autobusa na redovnim linijama.

Za lijek se, vele, na kaže hvala, ali upravo zahvalnost osjećaju oni kojima se donesu lijekovi. Razlog - kod naših su susjeda brojni lijekovi višestruko jeftiniji, što umirovljenicima čija penzija rijetko prelazi tri tisuće kuna jako puno znači. Jer, prisjetimo se, prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 2.300 kuna, dok gotovo pola milijuna hrvatskih umirovljenika ima mirovinu manju od dvije tisuće kuna. A upravo su oni najbolesniji, a osim potrebnih lijekova, trebali bi si moći priuštiti i razne vitaminske pripravke, dobru prehranu...Pitanje je samo kako?

O razmjerima ovog problema najbolje govori primjer umirovljenika iz Pule koji sada u slovenskim ljekarnama redovito kupuje Aspirin protect, a nedavno je to činio za lijek Urutal. Sve su to lijekovi koje mora uzimati po preporuci liječnika specijalista. To što je ovdje godinama uplaćivao zdravstveno osiguranje, to što od svoje mizerne mirovine i sada plaća dopunsko osiguranje nije dovoljno da mu se lijek besplatno odobri, već ga i dalje mora kupovati. I to za puno više para nego što to čine naši susjedi, a moguće da je tako i u drugim zemljama Europske unije.

Kad smo pisali o tome kako je moguće da je hrvatski lijek Urutal točno tri puta jeftiniji u Sloveniji nego u zemlji kojoj se proizvodi, iz Belupa su nam odgovorili da se "maksimalna cijena za proizvođača u Sloveniji računa prema referentinm cijenama lijekova u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Na tu se cijenu dodaje zakonska marža distributera i ljekarne te se dolazi do maloprodajne cijene".

Cijena je, drugim riječima, određena tržišno i konkurentna. Pametnom dosta. Dok u drugim zemljama cijena nečega što se prodaje mora biti konkukretna ne bi li se isti proizvod kupovao, u Hrvatskoj ne treba biti konkurentan. Tu su ljudi prisiljeni kupiti lijek koji im treba po cijeni koju im farmaceutske kuće i distributeri lijekova serviraju. Uzmi ili ostavi i umri!

Dodamo li tome da, radi enormnih redova za čekanje specijalističkih pregleda, mnogi koji nemaju novaca za privatnika ne dolaze do potrebnih liječnika, može se slobodno postaviti pitanje trebamo li onda uopće uplaćivati zdravstveno osiguranje kad ćemo jednog dana, kada nam to bude najpotrebnije, ionako biti prepušteni sami sebi. Pa tko živ, tko mrtav. Ionako stalno slušamo da je umirovljenika previše. Što reć' nego zavapit. Sirotinjo, i Bogu si teška.