Usponi skrivaju mnogo više nego što bi se na prvi pogled dalo naslutiti. Pruži li vam se prilika da zavirite s druge strane oronulih zgrada, one u svojim nutrinama skrivaju prave male oaze uživanje. Puno toga, doduše, ovisi o samim stanarima, pa su tako neka dvorišta obrasla travom, dok su druga pretvorena u uređene zelene površine s roštiljima, sjenicama, kutkom za sjedenje

Oživjet ćemo pulske uspone, bila je jedna od mantra gradske vlasti pred izbore. Možda bi oni doista izgledali življe da smo ih obišli za sunčanog vremena, ali ispod kišnih kapi i sivih oblaka bili su potpuno pusti. Otužni. Kao i Prvomajska na koju se spuštaju. Ali opet toliko živopisni i puni skrivenih detalja kojima Puljanima često promiču - od grmića endemske primorske dimovice, koja u Istri raste samo na Usponu sv. Franje, do kamene lavlje glave, ispod koje je isklesana 1856. godina, skrivene u Usponu Pavla Đakona.

Plave pločice

Od gradske knjižnice do Portarate, Pulu krasi devet ili deset uspona, ovisi kako bi tko brojao i bi li u taj popis uvrstio i nekadašnju serpentinu prema Sveučilišnoj. Tu je i problem Castropole, je li i ona uspon samo zato što se uspinje ili se u uspone ubrajaju samo one paralelne ulice koje vode od ulice Sergijevaca do Castropole i Kaštela? Najveći dio njih, poput Rasparaganovog uspona, Uspona sv. Roka, Uspona Pavla Đakona, je neuređen, kamene ploče su klimave, a zimi skliske te skrivaju brojne opasnosti - od mogućeg pada i uganuća zglobova do štakora koji ovdje u sumrak izviruju iz rupa. Tu i tamo pored rupa čuči mačka uličarka. Strpljivo čeka marendu.

Neki su, poput De Villeovog uspona, novouređeni. U njih su utrošeni milijuni. No, i oni su trenutno bez života. Tijekom prošlog vikenda bili su, doznajemo, u mrklome mraku. U njima je, dalo bi se naslutiti po broju plavih pločica na fasadama, sve manje stalnih žitelja. Oni su svoje krevete prepustili turistima. Kada turisti odu, zgrade su gotovo pa puste.

No, usponi skrivaju mnogo više nego bi se na prvi pogled dalo naslutiti. Pruži li vam se, kao i nama, prilika da zavirite s druge strane oronulih zgrada, one u svojim nutrinama skrivaju prave male oaze za uživanje. Puno toga, doduše, ovisi o samim stanarima pa su tako neka unutarnja dvorišta obrasla travom, dok su druga pretvorena u uređene zelene površine s roštiljima, sjenicama, kutkom za sjedenje. Jedni od onih koji su uredili svoju okućnicu su Arifa Kadić Hajdić i njezin otac Himza. On je nekada živio u stanu iznad apoteke kod Foruma, a kada se oženio, kako veli, za svoju Medulinku, dobio je stan preko puta, u Usponu sv. Franje Asiškog. Trenutno je uspon, priča nam, opasan jer je klizav, i sam je pao nekidan, no obnovljeni rukohvati spašavaju od češćih nezgoda. Kćer Arifa ovdje živi pune 44 godine i, kako veli, ovdje će, ako bog da, i umrijeti.

Bučni turisti

- Nekada je zgrada stvarno bila u rasulu, ali polako smo, budući da imamo stan u prizemlju, uredili okućnicu, napravili klupe, roštilj, ljeti ovdje uzgajamo pomidore. Živimo kao na selu, a usred grada smo i sve nam je na dohvat ruke. Nikada ne bih otišla odavde pa čak ni ljeti kada su ulice zakrčene, kada je bučno… Ovo je moj život, veli nam Arifa, s čije okućnice pogled puca na Agripininu kuću. Pogled koji se ne može platiti.

Nekada su, prisjeća se, imali dosta problema s narkomanima, ali sve se to sredilo. Sada će urediti fasadu i krov. Kada bi njihov primjer slijedili i ostali, centar grada bi se preporodio. I Arifa nam kazuje da je dosta stanova u zadnje vrijeme preuređeno u apartmane, a sve više stare stanove i kuće kupuju i obnavljaju stranci. Dio ljeta sami borave u njima, a dio iznajmljuju.

U Usponu Konzula Istranina odrasla je 17-godišnja Iva. Ovaj je uspon, priča nam, jedan od najprometnijih jer se njime ljeti rijeke ljudi upućuju do Kaštela.

- Meni je ovdje lijepo, ljeti zna biti bučno, no zimi nam zapravo odgovara - mirno je i tiho, priznaje nam Iva, navodeći da sve više stanara odlazi i stanovi postaju apartmani. To je, priča nam, ljeti zna smetati jer tada umjesto susjeda imaju bučne turiste. No, što je tu je, zaključuje - ona svoj uspon voli.

Tek dvije lampadine

Na upit što bi trebalo napraviti da bi život u njima bio ugodniji, odgovara da bi ih trebalo više čistiti, a ni koja lampa više ne bi bila loša. Jer, i ovako su svako-toliko u mraku.

Da su usponi slabo osvijetljeni, žali se i stanarka Rasparaganova uspona koja ovdje živi već četiri desetljeća. Na cijelom su usponu, pokazuje nam, tek dvije lampadine. Škaline, koje ovaj uspon krase gotovo od početka do kraja, u najgorem su stanju - klimave i trenutno zelene od vlage i mahovine.

        - Zimi je doista pusto, ali ljeti su nam ovi škalini krcati. Kada je centar grada čistio naš stari pometač (Ekrem Hamidović op. a.), sve je bilo čisto, otkako je on u mirovini, to ne mogu reći. Odnedavno nas često uznemiruju i štakori koji izviruju iz rupa u škalinima, priča nam Dragica te navodi da bi ju jako veselila obnova i njezina uspona, no tome se ne nada previše. (Borka PETROVIĆ)

Mobilni podesti oživjeli bi uspone

Stanarka jednog od uspona, koja u centru grada dugo godina ima i poslovni prostor, smatra da bi usponi oživjeli kada bi Grad donio plan i program samo za njih.

- Postoje gradski prostori u kojima bi se mogle otvoriti zalogajnice, suvenirnice, no da bi netko ušao u taj biznis, mora mu se dozvoliti izlazak na uspon. Primjerice, mobilni podesti koji bi se danju izvukli na uspone mogli bi ih oživjeti. Turisti gradom hodaju uhodanom "stazom slonova", treba ih odvući malo na druge puteljke, veli nam naša sugovornica, dodajući da ona obožava uspone i Pulu i ne želi otići, ali da sve više ljudi ipak popušta pred naletom turista i radi zarade prepuštaju svoje stanove turističkom najmu. Na taj način stari grad polako izumire i prerasta u ljetnu spavaonicu.