Pulske su šume dobrog zdravstvenog stanja, nema nekih zaraza, bolesti i gljivica, odmah na početku razgovora potvrđuju nam upravitelj pulske Šumarije Valter Buršić i rukovoditelj Proizvodnog odjela Uprave šuma - podružnice u Buzetu Christian Gallo s kojima razgovaramo u šumi Lungomare. Za tu šumu, jednu od najdražih šetnica Puležana zna se čuti da je zapuštena, čak i bolesna, da ne spominjemo stambenu izgradnju koja je i ovdje stalna prijetnja rubnim dijelovima šume.

Ne vidimo kroz šumu

Buršić ističe da su šume slojevite građe: sloj prizemnog raslinja, sloj grmlja pa sloj stabala, a upravo ti slojevi čine je stabilnijom te značajno povećavaju njezinu biološku raznolikost. Na drugačiji se način održavaju šume u kampu Stoja ili na kupalištima Valkane i Stoja, u gradskim parkovima i drvoredima, nego "samostalne" urbane šume kakva je ova na Lungomare.

- Ponekad tako razvijena šuma laičkom oku ostavlja dojam zapuštenosti jer se, kako često čujemo, "ne vidi kroz šumu", a to zapravo predstavlja ono čemu šumarski stručnjaci teže. U ovakvim gradskim šumama i nije poželjno da se posjetitelji kreću cijelom površinom, već samo ranije određenim stazama, koje su nastale planski ili spontano. U suradnji s lokalnom samoupravom, gradskim komunalnim poduzećem i mjesnim odborima, samo se neke šume i neki dijelovi šuma hortikulturno uređuju i opremaju spravama za vježbanje, uređenim površinama za vrtićku djecu, vježbalištima za pse i ostalim rekreativnim sadržajima, dodaje Gallo.

Iznad Gortanove uvale, uz stazu koja se spušta sa Sisplaca, pokazuju nam uređen dio šume na kojem su uklonjeni donji slojevi grmlja i prizemnog raslinja. Na tim se "prozračnim" dijelovima šume ističe sva ljepota stabala i pokojeg ostavljenog grma. To je hortikulturno uređena šuma. S druge, pak, strane staze je "šuma u naravi", s tipičnom gustom mediteranskom vegetacijom između stabala, što bi mi laici nazvali zaraslom šumom. Ali tu sve ima svoju funkciju: grmovi su sklonište za male ptice i ostale životinje, a uneseni, odnosno posađeni alepski bor ima funkciju kroz desetljeća pripremiti tlo za dolazak vrsta karakterističnih za šumske zajednice ovog područja.

- Nekada goleti ili predjeli rijetko obrasli grmljem, pošumljavanjima uglavnom alepskim borom, ali i pinijom, crnim, brucijskim i primorskim borom te čempresom, himalajskim i atlaskim cedrom, uzgojene su ove gradske šume čija se starost kreće od 55 do iznad 90 godina. Alepski bor je pionirska vrsta koja se sadila u kamenjare jer je vrlo skromnih zahtjeva prema staništu. Razvija se u vrlo škrtim uvjetima tla i vlage, a kada se kroz desetljeća poveća taj humusni sloj, nastupa domaća vegetacija, domaće vrste hrastova koje se razvijaju u zasjeni borova. Nakon određenog vremena prorjeđuju se i uklanjaju borovi da bi se razvijali hrastovi i druge prateće vrste. Onda dobijemo mješovitu šumu s borom i hrastom i pratećim vrstama, koja je daleko stabilnija i vitalnija od monokulture, samo jedne vrste stabala, pojašnjava Buršić.

Smjena generacija

U šumi Lungomare, staroj 65 godina, upravo je na djelu opisana progresija vegetacije: pod visokim borovima uzdižu se mlada stabla hrasta crnike i medunca, lovor, klen i druge grmolike autohtone biljke. Za šumu alepskog bora na Lungomare, pojašnjavaju nadležni iz Hrvatskih šuma, važeći Program gospodarenja, na snazi do 2028. godine, ne propisuje nikakve velike zahvate.

- Moguća su sanitarna uklanjanja suhih grana i pojedinih stabala narušene statike koja predstavljaju opasnost za ljude. Ova borova šuma nije lošeg zdravstvenog stanja, no njezino pomlađivanje u bližoj budućnosti predstavljat će iznimno stručan i složen posao zbog prisustva velikog broja šetača i rekreativaca, ističe Buršić, najavljujući smjenu generacija u šumi Lungomare tek za 20-30 godina, za razliku od stoljetne šume na Monte Ghiru koja je gotovo spremna za veliku obnovu.

Na Lungomare programom Šumarije nije obuhvaćen dio južno od sportskih terena do Gortanove uvale jer je to zemljište u vlasništvu pulske cementare (Hotel Valkane d.o.o.). Ono što je na gradskom ili državnom zemljištu, prema gradskom planu uređenja šumica na području Pule, uređuju i održavaju, po dogovoru, Šumarija i komunalno poduzeće Herculanea, ponekad i u zajedničkim akcijama. U gospodarenju park-šumama Šijana i Busoler, šumari surađuju sa županijskom Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim prirodnim predjelima Natura Histrica.

Urbane šume Pule prostiru se na površini od oko 420 hektara u gradskim predjelima i rubnim dijelovima grada. Riječ je o pretežno borovim šumama, a osim na Lungomare, nalaze se na predjelima Monte Ghiro, Valkane, Gregovica, Drenovica, Vidikovac, Stoja, Verudela, Vila horizont (Zlatne stijene) i Valdebek. Uz to, na 175 hektara površine prostiru se park-šume Šijana i Busoler. O njima brinu djelatnici pulske Šumarije, odnosno Hrvatskih šuma i njihove Uprave šuma - podružnice u Buzetu, u skladu s Programom za gospodarenje šumama gospodarske jedinice službenog naziva Magran - Cuf, u koju osim Pule, spadaju i općine Medulin, Marčana i Ližnjan.

Šijanska park-šuma

- U sljedećih osam godina, koliko još važi aktualni Program gospodarenja, predviđeni su radovi proreda na 27 hektara i njega mladika na 10 hektara u Drenovici te proredi i protupožarno čišćenje na predjelu borovih šuma Velog vrha. Ove su godine na četiri hektara obavljeni radovi njege u Park-šumi Šijana, a u planu je daljnjih 2,5 hektara u jesenjem razdoblju. Prema potrebi, izvode se i sanitarni radovi, nabraja Buršić. Veli da je otprilike trećina Šijanske šume prorijeđena, s gledišta šumarske struke. Velika je to borba u tlu i za suncem pa šumari pospješuju prirodne procese selekcije, ostavljajući najkvalitetnija stabla, koja će pomladiti šumu najkvalitetnijim sjemenom, kaže.

Povezane vijesti

• Počela sadnja četrdesetak novih stabala u Poreču
• Sadi se 40 novih stabala
• ZAPRIMLJENO VIŠE OD 200 DOJAVA GRAĐANA: Iščupane limarije sa zgrada, poplavljene rive i podrumi, srušena stabla…