Poskupljenja, inflacija, ratovi i nesigurnost, svemu tome trenutno svjedočimo. Neki ova izazovna vremena prolaze vrlo teško, neki se u njima bolje snalaze. U Čitaonici kluba umirovljenika u Puli je kao i u životu. Red nezadovoljnih i zabrinutih, red umjereno zabrinutih i red zadovoljnih. Kako gledaju na poskupljenja, prate li mirovine, eksploziju cijena i inflaciju, strahuju li za budućnost, ispričali su nam neki od njih.

Ne piše im se dobro

"Mislim da je najvažnije da nam bude mir", započinje svoje kratko izlaganje o temi naš sugovornik, 82-godišnji D. R. Problemi umirovljeničke populacije trenutno mu ne okupiraju toliko pažnju, koliko navedeni, premda se i na njih osvrće.

- U Puli smo nekada imali industriju, Uljanik, Arena trikotažu, ljudi su radili i imali. Tužan sam. Ovi naši rukovodioci spominju neko povećanje domaćeg bruto proizvoda od 3, 4 posto. Kakvo povećanje, kad niš ne dela, pita se naš sugovornik. Kao i velika većina umirovljenika i njemu je, veli, najvažnije kad dobije mirovinu riješiti režije, a mirovina mu iznosi 3.500 kuna. "Krilce jedno ili dva, ja i moja stara, i basta", kroz smijeh poručuje.

- Samo da je zdravlja, da nam dođe nešto turista i da preživimo. Bez mira ne vidim, općenito za život, ništa dobro. Pa ni za umirovljenike.

O najavama za podizanje mirovina naš sugovornik kaže da sumnja, jer "šoldi nema". Zna, kaže, da bi se mirovina trebala podići, ali jednostavno ne vidi odakle, jer se nikakva nova proizvodnja ne pokreće. Teško uzdiše kad ga pitamo o budućnosti i nekim sljedećim umirovljenicima. "Ne piše se dobro", zabrinuto zaključuje.

Č. E. (66 godina), naš sljedeći sugovornik, odnedavno je u mirovini i kaže da se nema potrebe žaliti na njen iznos, premda nije velika, ali "bitno da je došla", pomirljivo i skromno odgovara.

Na pitanje kako danas živi prosječan umirovljenik, veli da je svjestan da je teško, da se mora "dobro snalaziti kako bi se proguralo mjesec".

- Najprije riješim režije, a ovo drugo, koliko mogućnosti dozvoljavaju. Treba živjeti skromno, smatra on. Iznos mirovine koji smatra dostatnim za pristojan život je 4.000 kuna.

Zatomiti osjećaj sramote

- Znam neke umirovljenike koji imaju mirovinu samo 1.500 kuna. Bez pomoći obitelji, djece, pa i nekih organizacija, recimo Crvenog križa, teško mogu sami. Čini mi se da bi neki trebali zatomiti u sebi osjećaj sramote i potražiti pomoć, jer se svakome to može dogoditi, zaključuje on svoje kratko izlaganje.

Nemaju svi umirovljenici brige i potrebe da ih podijele s ostatkom svijeta. Slučaj je to i s umirovljenikom Dušanom Šuštarom (76) koji kaže da nikad nije bolje živio, kao što živi otkad je u mirovini.

- Prije nisam mogao, koliko god sam radio, zaraditi koliko sad imam penziju. Jako sam zadovoljan mirovinom. Radio sam 35 godina i prije 22 godine otišao u invalidsku mirovinu. Sigurno je da sam ja u manjini zadovoljnih, među većinom nezadovoljnih, priča nam.

- Država će dati nešto, ali sve sa zakašnjenjem. Sva sreća da umirovljenici ne voze, šali se on. Osim toga, umirovljenici manje žure, dodaje. Zdravlje je najvažnije, a da treba biti discipliniran, potvrđuje i naš sugovornik, koji kaže da jako pazi na ishranu.

Smatra da bi dostatan iznos za mirovinu bio 4.500 kuna, pa čak i za samačko domaćinstvo. "Ako se ide u dom, čak i to se onda može platiti, doduše ovaj državni, jer privatni su od pet do 10 tisuća kuna", kaže nam razmišljajući na glas. Već si je, nasmiješeno komentira, osigurao i grobno mjesto da "djecu ne bi opterećivao". Pitamo ga strahuje li za budućnost i trebaju li se neki mlađi bojati.

- Ne treba se ničega bojati! Ja se ni smrti ne bojim. Prije četiri godine sam se upisao u dom, pa ako dočekam, dočekam, pomirljivo zaključuje Dušan.

Zorka Lončar (Snimila Jelena Milović)

Zorka Lončar (87) u mirovini je 22 godine i njeno mišljenje se po pitanju iznosa pristojne penzije ponešto razlikuje, od njenih prethodnika. Za nju je taj iznos 6.500 kuna.

- To bi bilo osnovno da se osiguraju odgovarajući uvjeti, dostojanstven život za nas koji smo odradili toliko godina, mišljenja je ona. Danas su, kaže, umirovljenici dosta zaboravljeni, omalovaženi, izolirani, osamljeni, nezaštićeni i to dosta veliki broj.

- Dosta sam kontaktirala sa samim umirovljenicima i prije korone te s raznim strukama organizirala čak 65 predavanja u Čitaonici kluba umirovljenika da bismo pridonijeli njihovom osamostaljivanju i vedrini, a kroz ta predavanja je prošlo 1.500 umirovljenika, na čemu sam zahvalna svima onima koji su se i volonterski odazvali na programe, prepričava nam Lončar.

Česta meta prevare

Starenje bi trebalo biti aktivno i dostojanstveno, mišljenja je ona, a pristupačnost programima trebala bi se podrazumijevati jer je to potrebno svakom čovjeku, a pogotovo umirovljenicima, veli. Smatra da bi ova populacija trebala imati pristup obrazovnim programima koje ne bi trebali sami plaćati, a sve kroz osiguranje prostora i predavača. Na taj bi se im se način dala vrijednost, značaj i sigurnost, kako bi što duže mogli boraviti u svom domu.

- Fizička aktivnost je vrlo važna, ali umirovljenik će si ju često uskratiti jer se sve plaća. Nema ni dostojanstva, ni kvalitete za populaciju koja je stvarala, tužno komentira ona. Nitko ih ne pita što bi, a imaju što za reći. Mentalni razvoj je sad drugačiji, ali ima mjesta da participiraju i umirovljenici, mišljenja je ona.

Besparica budi beznađe, a Lončar kaže da je prevladavajući osjećaj omalovaženosti. "Ići dignuti ručak u pučku kuhinju, za njih je teško, a vrlo brzo slijedi i izbjegavanje kontakata", veli ona. Mnogi su je pitali kako da se prijave za pomoć. "Svakoj toj osobi treba prići s poštovanjem, uvažavajući činjenicu da je jedna ličnost, bez obzira na profesiju koju su obavljali, a osoba u potrebi ima stvarno različitih profila. Država to uopće ne sagledava. Sve je važnije od umirovljenika. Da to u nekoj mjeri ne čini lokalna zajednica, načekali bi se na državu, kaže Lončar, a o postocima najavljenih povećanja mirovine kaže da je riječ o minornim iznosima i da će se to malo ili nikako osjetiti. Napominje i da je velik problem što su umirovljenici često mete prevare, a njihova ranjivost često je zlouporabljena.

Zdenko Pliško (Snimio Milivoj Mijošek)

Zdenko Pliško, predsjednik Istarske stranke umirovljenika, upoznat je, veli, sa svim problemima.

- Jedino oni umirovljenici koji uživaju tzv. posebne mirovine ili stečene pod posebnim uvjetima dostojno žive umirovljenički život, dok oni koji su stekli mirovine radeći 40, 45 godina žive u siromaštvu ili na granici siromaštva, odgovara.

Zgojeni u siromaštvu

Pliško kaže da se, kad je riječ o pojmu "potrošačka košarica", umirovljenici pitaju što je to? Njihova dnevna košarica može se napuniti s najviše s 50 kuna jer im toliko ostaje na raspolaganju nakon što podmire sve obaveze.

- Tko vodi našu demografsku politiku, gospodarsku pa i drugo što pak utječe na to da mladi odlaze iz zemlje trbuhom za kruhom, tamo gdje se rad drugačije cijeni, gdje možeš s većom sigurnošću planirati životni put i gdje ćeš na kraju radnog vijeka imati dostojanstvenu starost, pita Pliško.

Kada postaneš nemoćan i u potrebi, tu je pomoć potrebna, veli on, a možeš očekivati da budeš zanemarivan, pa čak i zlostavljan. Pliško kaže da su umirovljenici generacija "zgojena u siromaštvu, poštenju, s puno vlastitog dostojanstva, tako da i u ovakvom siromašnom društvu, koje 'brine' o nama, uspijevamo biti uspravni". Na pitanje o granici siromaštva - uzimajući u obzir da prosječna mirovina, u koju su uključene i one visoke, iznosi 2.700 kuna - Pliško komentira da "nema umirovljenika koji je svoju mirovinu stekao radom, a da nije siromah."

Mirovina bi, smatra, trebala moći pokriti troškove smještaja u domovima umirovljenika ili pomoći u kući. Zaključuje da je društvu ovakvih moralnih vrijednosti i političkih opredjeljenja, malo za vjerovati da će svim umirovljenicima u skoroj budućnosti omogućiti lijepu starost.

- U zemljama našeg okruženja, bez obzira na to koja politička opcija obnaša izvršnu vlast, briga za umirovljenike je na razini brige koja se vodi za ostali dio populacije te zemlje. Socijalna davanja su, kaže, prisutna, pravedna i zakonski jasno određena pa ih ostvaruje svaka osoba u potrebi socijalne pomoći. "Kada naši političari budu dostigli kodeks ponašanja političara u susjednim razvijenim zemljama, tada će i socijalna politika, a time i briga za umirovljenike, dostići razinu razvijenog svijeta", zaključuje Pliško.

Povezane vijesti

• NEZAVIDAN POLOŽAJ UMIROVLJENIKA NA PODRUČJU PAZINŠTINE: Najniža je prosječna mirovina u Cerovlju, a najviša u Pazinu
• PRIJEDLOG ZASTUPNIKA SILVANA HRELJE: Besplatno dopunsko za sve koji imaju manje od 2.000 kuna po članu obitelji
• Vlada najavila isplatu naknade umirovljenicima, EVO KAKO I KADA ĆE BITI ISPLAĆENA