Ljudi u prihvatilištu borave od 6 do 12 mjeseci. Taj se rok produžava kad čovjek čeka invalidsku ili starosnu mirovinu. Poanta je da se čovjeku prilikom izlaska osigura neki oblik krova nad glavom. Za neke je to podstanarstvo, drugima je to odlazak u dom za starije osobe, treći se smještaju u udomiteljske obitelji, a psihički oboljele smještamo u ustanove, kaže Helena Babić

U pulskom prihvatilištu za beskućnike ljudi u pravilu borave između šest i dvanaest mjeseci. Računa se da bi u tom periodu mogli ponovno stati na noge, pokušati pronaći posao i podstanarski stan te se ponovno uključiti u društvo. To, međutim, nije uvijek lako, pa se boravak produljuje, ovisno o pojedinom slučaju, kaže voditeljica prihvatilišta Helena Babić.

- Međutim, u slučaju nekih okolnosti, na primjer kad čovjek čeka invalidsku ili starosnu mirovinu, taj rok u pravilu produžimo. Poanta je da se čovjeku prilikom izlaska osigura neki oblik krova nad glavom. Za neke je to podstanarstvo, drugima je to odlazak u dom za starije osobe, treći se smještaju u udomiteljske obitelji, a psihički oboljele smještamo u ustanove. Netko se u međuvremenu zaposli, netko ostvari mirovinu pa odlazi u podstanarstvo. Situacije su različite, a događa se i da neki korisnici krše kućni red pa se raziđemo. Međutim, nikad ne završavamo priču sad i odmah. Pokušavamo predložiti korisniku što bi se moglo napraviti da bi se priča nastavila, odnosno treba li se uputiti na liječenje od ovisnosti. Kažemo 'ajmo napraviti to pa se po povratku ti vratiš kod nas'. Međutim, nekad, nažalost, ne uspijevamo pa korisnika moramo otpustiti iz programa i tu ne možemo ništa napraviti, objašnjava Babić. 

Od studenog mjeseca kapacitet udvostručen 

U osam godina koliko postoji, kroz prihvatilište je prošlo više od 120 ljudi. Utemeljeno je u veljači 2012. na privremenoj lokaciji u Gupčevoj ulici, da bi dva mjeseca kasnije preselilo u Šijanu, u Valtursku 61, gdje djeluje i danas, uz financijsku podršku Grada Pule i Istarsku županije.

Prihvatilište, kojim rukovodi gradski Crveni križ, sve do lanjskog studenog bilo je kapacitirano za samo 11 osoba. Međutim, kako su rasle potrebe, tako je i broj kreveta gotovo udvostručen, pa ih je danas 20. Ondje trenutačno boravi sedam muškaraca i dvije žene.

- Mi nismo prenoćište, nego prihvatilište, što znači da ljudi ovdje borave 24 sata, ne moraju izlaziti u neko doba dana. Osigurana su im tri obroka, higijenske potrepštine, odjeća i obuća iz skladišta Crvenog križa. Dok ljudi borave kod nas traje i proces resocijalizacije, ovisno o tome kome je što potrebno, kaže naša sugovornica. Inače, prenoćišta, kakva postoje u Rijeci i u Splitu, nema u Puli, niti cijeloj Istri, iako za njim postoji znatna potreba.

Povezane vijesti

• Mladi Crvenog križa volontirali u Prihvatilištu
• Kroz prihvatilište prošlo više od 80 korisnika
• Gradsko društvo Crvenog križa: TRAŽE SE MUŠKE CIPELE, GRIJALICE, ELEKTRIČNI REŠO