Na relativno kratkoj relaciji od Šijane do Verude ugledala sam jučer ni manje ni više nego čak četiri odbačene fotelje i jedan dvosjed. Čekaju. Uredno naslonjene na zgrade, pored ulaza, na mjestima gdje su se nekada nalazili kontejneri. Ništa neobično da se ovakvi prizori nisu viđali na ulicama i lanjskog siječnja.

Što je to s Puljanima da s prvim danom nove godine izbacuju stare sjedeće garniture iz svojih domova? Jesu li odlučili u 2019. ući s novim namještajem koji je kupljen zadnjih dana stare godine na popustima? Jesu li fotelje uništene u najluđoj noći u godini ili se Puležani u novoj godini tek nadaju novim foteljama?

Drugo je, prozaičnije pitanje, koliko će te fotelje čekati da ih netko pokupi? Ne baš bilo tko, već radnici Herculanee. Jesu li vlasnici novih fotelja nazvali njihov broj i najavili da će ih izbaciti ili su to učinili preko noći, kada ih nitko ne vidi, poput lopova, skrivečki?

Jer, u novu godinu ulazimo s novim odlukama, pa tako Herculanea neće više postavljati kontejnere za besplatan odvoz krupnog otpada po mjesnim odborima. Barem ne na način na koji su Puljani do sada bili naviknuti. Hoće li ovakvi prizori biti češći po gradskim ulicama, treće je i možda najvažnije pitanje u ovoj priči. Jer, nema svatko od nas prikolicu da krupni otpad odveze do otpada. I onda svoje, nekada udobne fotelje jednostavno izbaci na cestu - kao zadnje smeće, mada su mu vjerno služile godinama. Kada bi mogle pričati, pažljivije bi se postupalo s njima. Ovako, s prvim danom 2019. dobile su šut kartu iz svojih toplih domova. Sve radi neke nove, ljepše, još udobnije fotelje.(Borka PETROVIĆ)

Povezane vijesti

• Zašto su Barake - barake?
• Još jedna gradska štorija HARAČ ZA SMEĆE
• Ruševna kuća, a ne kočija