Pogled na Arenu s novog mola (današnjeg Carinskog gata) 1899. godine
"Gospodarstvo Pule od sredine 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata" naziv je zanimljive izložbe koja se može razgledati u Čitaonici kluba umirovljenika na Giardinima sve do 8. listopada u radno vrijeme Čitaonice. Izložba predstavlja gospodarsku prošlost istarskog poluotoka na 15 plakata, u doba kada Pula, ponajviše zahvaljujući funkciji središnje ratne luke Austro-Ugarske Monarhije, doživljava snažan gospodarski preobražaj.
Centralni dio izložbe čine razglednice nastale u razdoblju od kraja 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata, izdvojene iz digitalne građe Virtualne zavičajne zbirke Gradske knjižnice i čitaonice Pula, koje ilustriraju glavne gospodarske djelatnosti u Puli: brodogradnju, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo, promet putnika i robe te komunalne djelatnosti. Zabilješke kamera prvih fotografa Pule prati tekst te zajedno daju uvid u gospodarsku prošlost Istre. Osim razglednica, izdvojene su i knjige koje izravno ili neizravno govore o gospodarstvu Istre, gospodarskim temama i problemima Istre u različitim povijesnim razdobljima, od antike do suvremenog razdoblja.
Pula će, više no nijedan istarski grad, privlačiti stanovnike iz unutrašnjosti Istre. Ratar i stočar postaju najamni radnici, što im osigurava bezbrižniju egzistenciju. Suša, tuča, pepelnica i filoksera nemaju više izravan utjecaj na njihov život. Rad u Arsenalu pruža sigurne prihode. Struktura gradskog stanovništva mijenja se zbog industrijalizacije i razvija se novi pulski gradski identitet.
Hoteli Central, Belvedere i Riviera, caffe Miramar i Forum
Između ostalog, na izložbi doznajemo da u Koparskom kapetanatu Pula (koji je obuhvaćao područja sudskih kotara Pula, Vodnjan i Rovinj) 1857. godine obitava 6.551 stanovnik, a već 1869. broj stanovnika se povećava na 18.073, da bi 1880. godine tamo živjelo 53.768 ljudi. U razdoblju od 1857. do 1910. godine pulsko stanovništvo povećalo se za gotovo 14 puta. Najveći broj pulskih obrtnika bavio se izradom obuće i odjeće te pekarstvom.
Nakon što je Pula 1853. godine postala glavna ratna luka Monarhije, Zentralkriegshafen, doživljava snažan ekonomski i gospodarski razvoj. Ratna mornarica, kao najveći poslodavac u samom gradu, a kasnije i kotaru, postaje okosnica toga razvoja. Od 1861. pulski Arsenal djelomično preuzima proizvodnju venecijanskoga arsenala, a od 1866., kada Venecija potpada pod Kraljevinu Italiju, on postaje glavni arsenal Carske i kraljevske mornarice.
Od radionica valja spomenuti stolarsku, bravarsku i kovačku, radionicu za izradu kolotura, radionicu za izradu jarbola i vesala, halu za gradnju i montažu strojeva, kovačnice za izradu kotlova i obradu bakra, torpednu radionicu te radionice za preciznu mehaniku i izradu jedara.
Tramvaj je povezivao željeznički kolodvor sa Stojom i središtem grada - Polikarpova ulica 1907. godine
Prvo plovilo izgrađeno u Arsenalu 1858. godine bio je drveni linijski brod Kaiser s pogonom na jedra i pomoćnim parnim strojem. Na izložbi se možete i koji su sve brodovi izgrađeni i porinuti u pulskom Arsenalu sve do 1917. godine kada je porinuta posljednja u tom nizu, podmornica U23.
Nakon što je postala središnjom ratnom lukom Monarhije, a nedugo potom i jedno od središta vojne brodogradnje, Pula doživljava snažan preobražaj. Od "pauperskog naselja" obilježenog "vonjem stareži, truleži i stočnoga gnoja", kako se navodi u jednom od onodobnih pisanih svjedočanstava, postaje moderni industrijski grad.
Nakon što je 1876. godine puštena u promet pruga Divača - Pula, ta preobrazba postaje još vidljivija. Najveći udio radno produktivnog stanovništva u Puli čine radnici (8.142 osobe), dok se obrtom u gradu bavi 876 osoba. U Puli se 1898. godine otvara prva narodna tiskara u Istri u vlasništvu Andreja Grabrščeka.
Merkat na rivi 1901. godine
Okosnica sveukupnog razvoja Pule bila je i ratna mornarica. U tim se uvjetima razvija i trgovina. Sve više stanovnika, kao i veći broj pomorskih časnika i njihovih obitelji sa sigurnim primanjima, ima potrebu za većim količinama trgovinske robe.
U Puli postoji čitav niz skladišta vina. Poljoprivreda i ribarstvo su kao privredne grane na području samog grada Pule manje značajne djelatnosti, (2,4 posto stanovnika), dok se na području kotara Pula ovom djelatnošću bavilo 71 posto radno produktivnog stanovništva. Od 1888. godine u Puli se razvija novi vid tzv. "luksuzne poljoprivrede". Albert Fischer utemeljio je te godine prvi rasadnik, a do Prvog svjetskog rata u Puli je djelovalo pet cvjećara.
Izložba se dotiče i prometa. Naime, između Trsta i Pule, duž istarske obale, dnevnu liniju su održavali parobrodi Aida, Castor i Melanira. Linija Trst-Piran-Umag-Novigrad-Poreč-Vrsar-Rovinj-Pula uvodi se 1892. godine. Izgradnja tramvajske pruge započela je 1902. godine, a postavila ju je tvrtka Münz (koja je sagradila i zgradu tržnice i mnoge vile u Puli). Tramvajska pruga je imala dva kraka: jedan od željezničkog kolodvora uz Arsenal do tramvajskog spremišta na Stoji, dok je drugi vodio od željezničkog kolodvora pored Mornaričkog kasina do središta grada da bi, prolazeći uz Arenu, ponovno završio na željezničkom kolodvoru.
Arsenal - fotografija Aloisa Beera snimljena 1900. godine
U Puli se tijekom posljednjih desetljeća 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća razvijaju željeznički, brodski te cestovni promet. Izgradnja 122 kilometra pruge Divača-Pula započela je 1873., završena je u nepune tri godine, a izgrađena je na državni trošak. Cestovni promet snažnije se razvija tek u 20. stoljeću, a autobusna linija Opatija-Labin-Barban-Pula uvodi se 1909. godine. Krajem 19. stoljeća u Puli, kao i u pulskom sudskom kotaru, počinju se pojavljivati prvi automobili. Prvi hangar za 20 zrakoplova izgrađen je na otoku Sv. Katarina, a prvi letovi hidroaviona obavljeni su 1912. godine.
Razvoj grada prati i izgradnja infrastrukture. Grade se nove četvrti, novi objekti, vojni i civilni, a prva gradska plinara pušta se u pogon 1871. godine. Pet godina nakon toga uvodi se gradski vodovod, a gradnja gradske elektrane započinje 1900. godine.
Prvo kazalište Pula dobiva 1854. godine, a zgrada Hidrografskog zavoda završena je 1871. Kazalište Politeama Ciscutti otvara se 1880. godine. Šijanska šuma postaje omiljeno mjesto za šetnju i odmor nakon 1860., kada brigu o njoj preuzima Austrijska ratna mornarica, a ubrzo je izgrađena i lovačka kuća. Javno kupalište Bagno Polense otvara se 1885. godine, a tržnica na Giardinima četiri godine kasnije. Nova zgrada tržnice otvara se 1903. godine.
Secesijska zgrada tržnice otvorena je 1903. godine - fotografija iz 1907.
U to vrijeme otvaraju se i brojni parkovi, a prvi drvored podignut je uz Arsenalsku ulicu 1870. godine.
Na izložbi se mogu pronaći i zanimljivosti o počecima turizma i ugostiteljstva u Puli, a kao kuriozitet navest ćemo samo da se u referentnim godinama turizam razvijao kao "aristokratski", posebno na Brijunima od 1892. godine, kada ih kupuje industrijalac Paul Kupelwieser i pretvara u mondeno odredište.