Ambiciozna, velebna zgrada Banke Italije sagrađena je relativno kasno, pred sam kraj talijanske vlasti. Iako je početkom 1940. vanjska struktura već bila dovršena, njezino se kompletiranje i inauguracija dogodilo tek u srpnju 1941. godine. Radi njezine gradnje srušena je stara "Kuća Labor" u kojoj su se nalazili kino Ideal i uredi radničke zadruge. Djelo arhitekta Vincenza Munarija iz Središnjeg ureda Banke Italije u Rimu i lokalnog arhitekta, inženjera Alberta Turine, palača je imala za cilj istarskim bijelim kamenom imitirati stare istarske kaštele.

Zgrada koja je srušena prije 1937. da bi se izgradila banka

Uredi Banke Italije su se tijekom 1930-ih nalazili u zgradi pored kapele sv. Marije Formoze gdje se u austrijsko doba nalazio Hotel Central. Unatoč insistiranju nekih gradskih čelnika da zgrada bude sagrađena na Forumu, filijala Banke Italije je, prema novom gradskom urbanističkom planu trebala biti na čelu Giardina, na mjestu demolirane "Kuće Labor", između Carrarine i ulice Carducci (Istarska).

Izgradnja je započela 1937. godine, a plan je bio novu palaču dovršiti i inaugurirati 28. listopada 1940. godine. Međutim, ambicioznost projekta i početak Drugog svjetskog rata usporili su tempo radova. Turistički vodič za Pulu iz 1940. godine već spominje palaču kao jednu od gradskih atrakcija, ali ne prati tekst slikom, budući da su na pročelju tada još stajale skele. Inauguracija, manje pompozna nego one prijašnjih godina, dogodila se krajem srpnja 1941. godine. Banka Italije u Puli djelovala je u sastavu matične države još samo dvije godine.

Prednji toranj palače visok je 24 metra, a cijela je zgrada u svojoj bjelini izgrađena od istarskog kamena. Željezne ograde, lanci i karike imale su za cilj pridodati izgled koji simbolizira srednjovjekovne istarske kaštele, a izrađeni su u Veneciji. Pavimentacija unutrašnjosti izvedena je uglačanim kamenom iz okolice Vrsara, a iluminacija prostora je postignuta rasvjetom lustera i dnevnim svjetlom kroz obojena stakla na stropu centralne sale sa šalterima, dimenzija 10x10 metara.

Zgrada ima pet ulaza. Osim ona tri na pročelju, jedan uz Carrarinu ulicu bio je ulaz za umirovljenike koji su trebali tamo ulaziti radi podizanja mirovinu. S druge strane, ulaz uz Istarsku vodio je do stanova i ureda na katu. Drveni namještaj izradila je pulska tvrtka Pompeo Zar, električni sustav tvrtka Scomazzetto, a zidne slikarije tvrtka Fratelli Moscheni.

Nakon jugoslavenskog ulaska u Pulu, uništen je logo Banke Italije s maslinovim stablom na pročelju, a na vrh tornja postavljen je natpis "Tito", koji je ondje stajao do kraja 1950-ih. Tada je zgrada bila pulsko sjedište filijale Narodne banke Jugoslavije na, kako se tada zvao, Trgu bratstva i jedinstva. Kasnije je tu sjedište SDK (Služba društvenog knjigovodstva), a nakon osamostaljenja Hrvatske ZAP (Zavod za platni promet) i današnja Fina (Financijska agencija).

Svrhovite namjene i danas, zgrada je svjedok arhitektonskog izričaja jednog specifičnog povijesnog razdoblja. Što je najvažnije, izdržljivi istarski kamen osigurava joj i postojanu budućnost.

Povezane vijesti

• O oprostu duga odlučuju oni kojima su građani dužni
• Fina: Krajem srpnja u blokadi 46 tisuća tvrtki
• U blokadi 43,3 tisuće poslovnih subjekata i oko 321 tisuća građana