Lijepa, a nefunkcionalna arhitektura je poput lijepih, a neudobnih cipela. Nakupovala sam se takvih u mladosti. Čine se perfektne, od fine teleće kože, savršenog dizajna, ali nekako stišću dok hodaš, neudobne su. Ipak ne popuštam, razgazit će se, koža je to, mislim. Sve dok mi nije puknuo film. Skinula sam posljednji par žuljajuće obuće i bosa otišla s posla doma, nije mi smetao ni šljunak u parku na Monte Zaru, i pažljivo odložila cipele u kantu za smeće ispred dućana. Možda ih pronađe netko koga neće žuljati.

I škola na Velom Vrhu je jednako lijepa, moderna, naizgled savršena. Ali, nikako da se razgazi. Da bude po mjeri učenika koji je pohađaju. Zapravo, to i nije škola: u riječkom arhitektonskom uredu Randić-Turato u kojem je nastala kažu da to nije zgrada, nego urbana tvorevina. Ta tvorevina zauzima golem plato na kojem se nekad nalazila zgrada stare škole koja je nestala u plamenu 24. veljače 2008. godine. Obuhvaća školu, vrtić i mjesni odbor. Da biste iz jednog kraja škole potegnuli na drugi, morate se itekako nahodati kroz ostakljeni hodnik u kojem se prozori ne daju otvoriti. U njemu se, kad sunce zagrije, temperatura podiže na 40-ak stupnjeva. I učionice su ostakljene, pune svjetla i sunca, pa škola najveći dio godine postaje staklenik, sauna u kojoj bi se učenici i nastavnici skuhali da nije klime koja radi od travnja do listopada.

Moderna arhitektura ne diči se samo izgledom, nego i štedljivošću. Tako suvremena zdanja osvajaju ekološkim sustavima grijanja i hlađenja, za koja koriste okolinu: tlo i zrak. Međutim, Osnovna škola Veli Vrh, najmlađa u Puli, stara tek osam godina, nema čak ni solarne panele koji se nalaze gotovo na svakoj kući ekološki osviještenog građanina. Ondje na režije, prije svega grijanje i hlađenje, troše višestruko više od svih jedanaest osnovnih škola u Puli, čak 670 tisuća kuna, što je šest puta više od Škole za odgoj i obrazovanje. Logično je da kao najveća škola troši najviše u apsolutnom iznosu, no uvjerljivo je, s 91 kunom, najrastrošnija i po potrošnji po četvornom metru. OŠ Centar, na primjer troši 65 kuna po kvadratu, a Monte Zaro 62,7 kuna. A zapravo bi, kao najmodernija, trebala biti najštedljivija, pogotovo u odnosu na austrougarska zdanja u kojima se i danas odvija nastava.

Problem s vrućinom nemaju samo školarci: i vrtić je, u skladu s projektom, ostakljen a odgajateljice se, osim klimom, od sunca nastoje zaštititi i tendama, zastorima. Majka jednog školarca kaže da su djeca zbog velikih temperaturnih razlika u učionicama i hodniku često bolesna, odsutna s nastave, imaju problema sa sinusima.

Zbog svega toga škola na Velom Vrhu, baš kao što su i zamislili njeni tvorci, nije škola, nego tvorevina.