LJETNI ĐIR

TURIZAM NA PULSKOJ VERUDELI: Turisti jednako guštaju u moru i bazenu, avanturistima draži kanjon



Turisti su, kao i nakon svake kiše, pohrlili u grad koji će zakrčiti automobilima, a na Ambreli, jednoj od najpopularnijih gradskih plaža, konačno se moglo odahnuti. No, ne zadugo. Poluprazno parkiralište već je oko 11 sati bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a Ambrela polako počela nalikovati kutiji sardina. Red tijela, red ležaljki, red suncobrana

Nema ljepšeg nego baciti se u more nakon kiše. Poželjno je da to bude u jutarnjim satima, dok plaže još nisu prenapučene, a priroda još spava. Kišom isprano more intenzivne je, azurne boje, osvježava čula, ispire stres. Verudela je jučer ujutro, nakon sinoćnjeg pljuska koji je okupao Pulu, bila upravo takva, pročišćena, kontemplativna. Turisti su, kao i nakon svake kiše, pohrlili u grad koji će zakrčiti automobilima, a na Ambreli, jednoj od najpopularnijih gradskih šljunčanih plaža, konačno se moglo odahnuti. No, ne zadugo. Poluprazno parkiralište već je oko 11 sati bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a Ambrela polako počela nalikovati kutiji sardina. Red tijela, red ležaljki, red suncobrana.

Kupači željni životnog prostora premještaju se desno od Ambrele, u pravcu Saccorgiane, uvale iznad koje se planira još jedno turističko naselje s čak 1.900 postelja. Mjesta ima i lijevo, sve do hotela Brioni, pa do tzv. svete stijene i kanjona. Kanjon je nešto kao most u Mostaru: želiš li ispitati granice vlastitih mogućnosti, skočit ćeš. Nisi frajer ako skočiš na noge, treba izvesti spretan skok na glavu, a da pritom ne slomiš vrat. Na rubu Kanjona nalazi se jedan bor na kojem je dugo vremena stajala daska kojom se postizala još veća visina. Osamnaest, pa i dvadeset metara. Događale su se ovdje ozbiljne ozljede, pogotovo kad bi turisti odlučili slijediti spretne lokalne skakače. "Ako krivo skočiš, to je isto kao da padneš na zemlju", priča nam jedan bivši iskusni skakač. Treba procijeniti širinu kanjona, da ne odletiš u stijenu. Navodno se prije dvadesetak godina jedan zaletio i razbio o stijene s druge strane tjesnaca. Ne znamo je li to istina ili je riječ o urbanoj legendi.

Na Verudeli je sve podređeno turizmu i sve odlično funkcionira. Ono što u startu primjećujemo jest savršena čistoća cijelog područja: nema nijednog papirića, opuška, trava je uredno podšišana. Sve se obavlja brzo. Primjećujemo četvoricu, petoricu radnika kako u grupi, opremljeni trimerima, sa slamnatim šeširima na glavi, vješto krešu izrasle travke. U trlišima, sa spravama i ruksacima na leđima, noseći dugačke trimere, dok ih promatramo iz daljine, pomalo nas podsjećaju na likove iz Mad Maxa. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter