U Osnovnoj školi Stoja u Puli jučer je održan sastanak Županijskog stručnog vijeća za školske preventivne programe u osnovnim školama. Sastanku su prisustvovali voditelji školskih preventivnih programa u osnovnim školama Istarske županije, te stručni suradnici socijalni pedagozi, kao i Alma Rovis Brandić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje.
- Ove školske godine smo odlučili više napora uložiti u područje ponašajnih ovisnosti, kao što su ovisnosti o modernih tehnologijama, problem kockanja, klađenja, poremećaji prehrane i u područje zaštite mentalnog zdravlja, što su teme koje trenutno predstavljaju ozbiljan problem u našem društvu. Ovakvi stručni skupovi velika su podrška svakodnevnom radu naših stručnih suradnika koji rade u školama, a ujedno su i prilika ne samo za dodatnu edukaciju, već i za rješavanje nekakvih nedoumica i problema s kojima se susreću u svakodnevnoj praksi, objasnila je Rovis Brandić.
Primjena zapinje
U skladu s glavnim ciljevima preventivnog rada socijalnih pedagoga u školama, na jučerašnjem su sastanku brojne prisutne pedagoginje upoznate sa zaključcima i ključnim točkama državnog stručnog skupa socijalnih pedagoga i voditelja preventivnih aktivnosti koji se održao u listopadu ove godine u Primoštenu. Primjere dobre prakse preventivnih aktivnosti prisutnima su predstavile Gordana Mofardin iz pulske Tehničke škole čiji su učenici samostalno izradili kratki edukativni filmić o prevenciji ovisnosti u sklopu kampanje "Bježi- Via", i Ljiljana Rotar iz pulske Medicinske škole koja je predstavila inicijativu "Imaginarni prijatelj - pisma učenika". Potom je riječ preuzela Alma Rovis Brandić uputivši ukratko pedagoginje u korake koje valja poduzeti u kriznim ili izvanrednim situacijama u školama.
- Sve te situacije su regulirane propisima i mi imamo dosta dobre propise o zaštiti dječjih prava, ali nažalost, njihova primjena koji puta zapinje. Nekako smo uvijek kreativni u izbjegavanju tih propisa. No, naši stručni suradnici se u svojim postupanjima susreću s mnogim drugim ljudima i službama, pa im nije uvijek lako niti jednostavno manevrirati između svih njih, niti bi im trebali uostalom na bilo koji način udovoljiti. To je bila jedna od glavnih poruka koju sam im danas ponovila, a to je da moraju raditi isključivo u interesu djeteta i zaštite njegovih prava u čemu im postojeći propisi i pomažu, kaže Rovis Brandić.
U svjetlu nedavnih nemilih događaja u nekim hrvatskim školama, upitali smo našu sugovornicu smatra li da se pravilnici o disciplinskim mjerama u školama moraju mijenjati, odnosno postrožiti.
Propusti se događaju
- Ovako, prvo pitanje koje na tu temu postavim je hoćemo li djecu s kojom je jako teško raditi, koja su zahtjevna, kojoj nedostaje vrlo vjerojatno obiteljska potpora, otpisati odmah ili nećemo? Ako ih nećemo otpisati, onda moramo razlučiti tko je tu profesionalac i što je čija uloga. Nakon više od 30 godina rada u struci, između ostalog i brojnih godina provedenih u popravnom domu, mogu slobodno reći da je svako problematično djetetovo ponašanje jedan apel u pomoć, a mi odrasli moramo biti dovoljno stručni i dovoljno mudri da ga pravovremeno prepoznamo i da vidimo koja je to muka u djetetu koja ga je nagnala na takvo ponašanje. Što ranije to otkrijemo i pomognemo mu izliječiti tu ranu i pronaći neke druge, prihvatljive modele ponašanja, to bolje za svih. Da, naravno da se ponekad događaju i propusti, nažalost, ali svako dijete koje je odraslo bez odgovarajuće obiteljske potpore je naša odgovornost, i strašno je da se uopće ijednom djetetu to dogodi, ali eto, događa se. Mi se obično bavimo problemom kada se već počinje ispoljavati, a to je onda samo vrh sante leda, upozorava Rovis Brandić. (P. SOFTIĆ)