I nije utješno govoriti o slavnijim danima pulske prošlosti dok u gruboj sadašnjosti Istarsko veleučilište trpi poražavajuće ocjene nakon revizije stručnih tijela i zabranu daljnjeg upisa studenata, ali priča o slavnom, gotovo 50-godišnjem djelovanju Hidrografskog zavoda u Puli bar ukazuje na dubinu aktualnog pada. A u oba slučaja posrijedi je znanost o tehnici.

Uz to, za razliku od bivše Politehnike - čiju je smjenu vodstva prije recentnog urušavanja kao slon u staklarnici proveo vladajući nezasitni IDS - pulski Hidrografski zavod ostavio je sve do danas, 103 godine nakon gašenja, dubok trag u povijesti i općoj baštini Pule, ali i Europe i svijeta. Na aktualnoj liniji općeg sramotnog pada je i urušavanje desetljećima tehnički (u svjetskim razmjerima) renomiranog brodogradilišta Uljanik, dok cijeloj recentnoj dekadenciji miris odnosno smrad daje sporno pulsko odlagalište otpada Kaštijun.

- Čini mi se izuzetno važnim da Pula osvijesti da je bila znanstveni centar srednje Europe već u 19. stoljeću. Osnovan 1869. godine, pulski Hidrografski zavod stvorio je modernu hidrografiju Jadrana. Čak i da danas koristite te karte, ne biste mnogo pogriješili, iako danas imamo bolje i detaljnije karte, vezane uz satelitsku navigaciju. To su bile kvalitetne karte, naglašava istaknuta povjesničarka prof. dr. Mirela Altić, koja je prije tri dana održala vrijedno online predavanje na temu "Hidrografski zavod Carsko-kraljevske mornarice u Puli i njegova uloga u istraživanju Jadrana". Ova historiografska tema važna je ne samo za Istru nego i za povijest znanosti, a i za povijest znanstvene suradnje istočne i zapadne obale Jadrana, koja i danas traje između Hrvatske i Italije na zajedničkom istraživanju Jadrana.

- Zahvaljujući zavodu, djelatnicima, časnicima i civilima, od kojih su mnogi bili naši ljudi, Pula je bila centar izvrsnosti već u 19 stoljeću. Uz to, bila je središte snažne znanstveno-istraživačke djelatnosti, čija su izdanja zastupljena širom Europe. Sve karte koje su nastale u Puli prevođene su na druge jezike i koristili su ih svi admiraliteti u Europi, počevši od britanskog nadalje, ističe ona.

Do sredine 19 stoljeća, neposredno uoči osnivanja Hidrografskog zavoda, Jadran je bio začuđujuće slabo istražen, usprkos svojoj velikoj ulozi poveznice između istočnog i zapadnog Mediterana. Karte koje su ga prikazivale bile su slabo pouzdane. Jadran su kontrolirali Mletačka Republika, papinska država i Napulj (Sicilija), a stoljetni sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva onemogućavali su sustavna istraživanja Jadrana. Postojale su tek ograničene iskustvene spoznaje za potrebe plovidbe (peljari) bez, recimo, vrlo važnih informacija o dubini mora, a kamoli o plimi, oseci, geomagnezitmu, što je sve do sredine 19. stoljeća stvaralo vrlo velike probleme pomorcima, uz vrlo česte nesreće i vrlo otežane vojne i pomorske operacije.

Podatak koji najbolje ilustrira koliko su karte bile nepouzdane jest primjer iz 1798. godine, kada je Vincenzo di Luccia izgradio hidrografsku kartu Jadrana u 12 listova, a britanski admiralitet tu istu kartu nazvao sramotom, krajnje nepouzdanom, netočnom i neutemeljenom na znanstvenim spoznajama.

Prve značajnije iskorake u početku istraživanja Jadrana učinili su Francuzi krajem 18. stoljeća. U nedostatku pomorskih karata izradili su jedan peljar, manual za navigaciju Jadranskim morem, a učinio ga je Jacques Nicolas Bellin 1771. godine. Prvi je to opsežniji tekst s instrukcijama za plovidbu Jadranom, a u taj peljar uključene su svega četiri lokacije istoče obale, među kojima je bila i Pula. Prvi put su upisane oznake dubine mora i konfiguracija obale, što je pomorcima davalo veću sigurnost u manevriranju brodova i ulasku u pulsku luku.

Britanci su početkom 19. stoljeća napravili mali iskorak. Britanska je mornarica je, naime, vrlo često pratila talijanske brodove od Malte do Venecije, osiguravajući konvoje od Francuza. Smatrali su da nemaju pouzdanih podataka pa su zato izradili prvih osam modernih hidrografskih karata (prvi put se gušće izmjerenim dubinama Jadrana, sidrištima, plićacima, grebenima, sastavom morskog dna, konfiguracijom obale). Međutim, ni to nije spadalo u znanstveno i sustavno istraživanje, već više sondiranje nekoliko važnih točaka na Jadranu (među kojima je bila i pulska luka), koji su se iskartirali da bi se osigurala plovidba talijanskim odnosno britanskim brodovima.

Povezane vijesti

• FOTO / Montezaro kao Napulj - SMEĆE NA SVE STRANE ZBOG KVAROVA NA SPREMNICIMA