ROĐENI RAŠANIN PROVEO JE ŽIVOT U PULSKOM I KORČULANSKOM ŠKVERU

ROMANO FILES: Na prven poslijeratnom brodu "Uljanik" stručnjaci so bili toliko dobri, DA SO MOTORI SE USPOREĐIVALI S ONIMA ROLS-ROJSA

| Autor: Silvano Jelenić


Englezi so bombardirali termoelektrano Vlaska i uništili Njemački avion, kemu se motor odvoji i zatuka više od deset metri va zemljo doline. Ljudi ki so stoli blizu zamevali so djelove aluminja aviona od cega so delali češlji i makineti za cigareti, prisjeća se Romano ratnih zbivanja u Raši

Romano Files, rođeni Rašanin, svoje umirovljeničke dane provodi u Puli i sa sjetom se prisjeća sudbine hrvatske brodogradnje. Pritom nam je ispričao svoju, zanimljivu životnu priču povezanu s pulskim Uljanikom i rodnom mu Rašom. Njegov su izgovor i naglasak s Labinštine gdje je rođen, a zadržao je i specifični dijalekt s Korčule gdje je proveo dio života sa suprugom Marijom.

Srušena dva ratna aviona

- Prije mene roditelji so imeli dve zrmone ke so živele va Argentine ka je bila obećana zemlja. Toko je otac brodom otputova preko oceana i zaposli se va hotele od rodbine. Ni pasalo dugo, torno se doma u Letojac zgor Raše da svojo ženo zame sobon. Oni vrag Mussolini, stavi si je va glovo da će s Hitlerom osvojit celi svet, pa je ljudima zabrani putovat vonka granice. Toko son se rodi 1937. leta, a koko je otac zno govorit španjolski do mi je ime Ermano ca znaći brat. Pokle mene rodili so se brat i sestra. Zgojeni smo va kuće uz cestu na Fonte "Gaia" (Izvor "života") poli mlina, ka navodnjava bonifiku. Tega leta gradila se Raša, a Taljonima je trebalo terena da prošire rudarsko naselje, pa so prišli poli mojega noneta da mu zamo kampanjo. Nono je bi va Austougarske vojske i vide je nešto sveta, pa se ni do lako zbunit. Reka njin je: "Teren ću vam ustupit, ali zaposlite mi tri sina". Moj otac se zaposli na dizalice za krcat karbon na brod, stareji brat delo je dobi na gruve kao kontrolor, a najmlaji u Termoelektrani Vlaška, ka je funkcionirala na strujo i karbon, ispričao nam je Files gotovo u dahu.

Romano Files

- Rat son doceka va kuće ko je napravi otac 1942. ,prepričava Romano i nastavlja. "Posebno pamtim ratno razdoblje1943. - '45. leto, kad smo moja mat i zrmona od Letojca gledali motoriziranu, naoružanu kolonu, ka se kretala od Pule, a blizu naše kuće napravili so pauzo, pokle ca so napravilo masakr seljana va Borbici zgor Rase. Kad so se najali, nakantali njihove pjesmi i napili vodi od izvora, pohitali so konzervi i portili prema Labine kade so se povezali s garnizonom od Pazina i portili prema Rike. To vreme, Engleski piloti sa Malte i južne Itolije saki don so bombardirali dizalice Štalije i brodove na Bršice, ki so transportirali karbon za Njemacke potrebe. Mi dica od školi, kad smo culi sirene tekli smo va Vilete u rifugio. To vreme, Nemci so postavili kalune na Puntere i pogodili dvo Engleska aviona. Jedon se sruši va more poli Rapca, pilot je zusto ranjen, a partizani so ga prebacili u bolnicu na Ubas i uspostavili vezo s Englezima i podmornicom ga prebacili u njihovo bazo. Drugi avion, Nemci so srušili između Most Raše i Bršice, ka je skrilon fine va riko Raša. Stradali so tri pilota i jena ženska, a bili so zakopani na dno Raše poli topoli. Englezi so bombardirali termoelektrano Vlaska i uništili Njemački avion, kemu se motor odvoji i zatuka više od deset metri va zemljo doline. Ljudi ki so stoli blizu zamevali so djelove aluminja aviona od cega so delali češlji i makineti za cigareti.

Rad u brodogradilištu Uljanik

Pokle rata, reći će Romano, "Međunarodni crveni križ posmrtne ostake pilota otpremi je va njihove zemlje". Prisjećajući se strahota rata Romano zastaje nakon čega slikovito nastavlja.

Razglednica luke Bršica iz talijanskog perioda - dizalice prenose ugljen na brod za potrebe Trećeg Rajha

- Od malena bi son zaljubljen u borke i brodove. Upisa son brodograđevnu školu u Puli i zaposli se u Uljaniku na poslovima brodograđevnog montera. Delat son poce na prven poslijeratnom brodu Uljanik. Brod Uljanik prvi je poslijeratni brod, opremljen dizel motorom i električnom opremom sa 10.000 tona istisnine. Dela se od železa na zakovice i varenja. Dizalice so bile visoke najmanje tristi metri, stole so na šinama i imele kabino. Dve so bile stareje, a treta dobivena je od Zapadne Njemačke, kao zamjena za ratnu odštetu. Dela son va konstrukcikjonem uredu, kade je bila vela tresarija za delat šablone. Stručnjaci so bili toliko dobri, da so motori se uspoređivali sa motorima Rols-Rojs. Direktor Uljanika je bi Kopinič, ali on je postavljen više politički. Večinom se delalo ručno, a prvi kompjuterski sistem dobili smo od Švedske. Ubrzo, s dvajsti let, son šo va ratno mornarico na otok Krčula, kade son upozna današnjo suprugu Mariju i zaposli se u brodogradilištu. Tamo smo delali riječne brodove, a za Dansku, brodove dužine do sedamdeset metri. Isto tako izradili smo jahtu Podgorka za Tita za ko son nacrta aluminijski dio i komandni most. Bila je to kompozitna gradnja. Korčulansko brodogradilište 1965. prišlo je u likvidaciju jer su ponude bile manje, toko son sa suprugom priša va Rašo i zaposli se kao modelator u tvornici čamaca Kvarner plastika Raša. Po mojen nacrte napravi se gliser Rabac, od keh je 100 komada izrađeno za Zapadnu Njemačku. Vlasnik je bi Nemac, a zgrada tvornice Istarskih ugljenokopa Raša.

Štalije - Raša

- Kad je u Uljaniku počela izgradnja mamut brodova Berge Istra i Berge Vanga kolege su me rado primili na delo, a direktor je bi dipl. ing. Foscio. Brodove u dvo djela varili smo u jeno cjelino ki so bili dugi do 300 metri, a gradili smo brodove i za Kaspijsko more. Zadnjeh dvajsti let bi son poslovođa, pokle rukovoditelj radione, grupe od sto ljudi, ka je imela osam predradnika. Od kako son u mirovini supruga i ja uživamo u okruženju kuće, a posebno se radujemo našim kćerkama i unucima, završava svoja prisjećanja o životu jednog brodograditelja naš sugovornik Romano Files.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama