PRIJE TOČNO 33 GODINE U GLASU ISTRE:

ROČKO POLJE: SELO S NAJVIŠE ŽELJEZNIČARA Kad odrastem bit ću - strojovođa!


Gotovo stalno sam na kotačima. U protekla 22 sata, na primjer, prevalio sam u vlaku ukupno 600 kilometara, kazao je tada 31-godišnji kondukter Vlado Pernić * Stanovnici Ročkog Polja zapošljavali su se na željeznici još od 1876. godine, kada je puštena u promet željeznička pruga Divača - Pula, pa je zanimanje željezničara vremenom postalo tradicionalno, prelazeći s oca na sina

Kod veterinara zvoni telefon:

- Sad će k vama doći moja žena s našom starom mačkom. Uspavajte je, molim vas, injekcijom.

- Dobro, kaže veterinar, ali da li će se mačka znati sama vratiti kući?

Ovim vicem čitateljice Mire Mandić iz Križišća kraj Kraljevice u prilogu 'Veseli vatromet' na zadnjoj stranici, zaključen je broj Glasa Istre objavljen na današnji dan prije 33 godine, 2. prosinca 1985. godine. Ne čudi takav urednički izbor ukoliko se zna da brojni čitatelji počinju čitati novine odostraga, a tog je dana humor donekle ublažavao neugodnu vijest na naslovnoj stranici o poskupljenju novina na 40 dinara. Ta odluka Izvršnog vijeća SR Hrvatske odnosila se na sve dnevne i tjedne novine (koji su poskupjeli na 60 dinara). Razlozi, gotovo fraze: enormni rast troškova, opadanje ekonomske moći izdavača, bitno veća cijena rotopapira, bla, bla, bla.

Koju stranicu ranije, na sportskoj rubrici objavljeno je da je Michel Platini, nogometaš Juventusa, izabran za najboljeg igrača godine u glasanju čitatelja sportskog lista World Soccera, osvojivši i drugi put nadmoćno tu nagradu. Drugi je bio član Verone, Danac Elkjaer, a treći igrač Napolija Diego Armando Maradona, za mnoge (i potpisanog) najbolji, a svakako najomiljeniji nogometaš svih vremena.

Pješke 10 km

U recentnom višegodišnjem zamiranju željeznice u Istri (i Hrvatskoj) koje pogađa svakog strastvenog ljubitelja vlakova i putovanja željeznicom, zanimljiva je "živa" reportaža našeg istaknutog (sada pokojnog) novinara Justa Ivetca iz Ročkog Polja.

Od svih naselja što se nalaze uz željezničku prugu Pula - Divača, a u odnosu na broj njihovih stanovnika, najviše željezničara živjelo je koncem 1985. u Ročkom Polju. U tadašnjoj skupini zaselaka na zaravni kod Roča, s ukupno 60 obitelji, između 80 zaposlenih radnika polovica bili su - željezničari. Najveći dio njih bili su strojovođe i njihovi pomoćnici pa prometnici, vlakovođe i kondukteri, a neki su radili i u Centralnoj željezničkoj radionici u Divači.

Od tri sugovornika, prvi je bio tada 79. godišnji umirovljeni željezničar Marko Hrvatin, koji je kao obični pružni radnik zaposlen još daleke 1926. godine.

- Radio sam duže kao čuvar prijelaza preko pruge kod Dolenje Vasi. Tada sam najčešće putovao na posao pješke, deset i više kilometara, kazao je barba Marko.

Tada 31-godišnji kondukter Vlado Pernić nije bio jedini željezničar u obitelji. Njegov brat tada je bio pomoćnik strojovođe, otac radio na održavanju pruge, dok je i umirovljeni stric bio također pružni radnik.

- Zbog prirode svog posla ja sam gotovo stalno na kotačima. U protekla 22 sata, na primjer, prevalio sam u vlaku ukupno 600 kilometara, na relacijama Ročko Polje - Pula, Pula- Ljubljana, Ljubljana - Pula i Pula - Ročko Polje, kazao je našem novinaru Pernić. Tada je portretiran i Čedo Žulić, 29-godišnji otpravnik vlakova na stanici na obližnjoj željezničkoj stanici Lupoglav, tada i glazbenik, basist u KUD-u Roč te predsjednik Boćarskog kluba "Ročko Polje"

Stanovnici Ročkog Polja zapošljavali su se na željeznici još od 1876. godine, kada je puštena u promet željeznička pruga Divača - Pula, pa je zanimanje željezničara u tamošnjim obiteljima vremenom postalo tradicionalno, prelazeći s oca na sina. Kad se prije 33 godina pitalo tamošnje dječake čime se namjeravaju baviti kad odrastu, mnogi su odgovarali da će se zaposliti na željeznici, a više nego jedan želio je postati - strojovođa.

Koncem te 1985. veći broj mladih ljudi ostao je u svom rodnom Ročkom polju, a oko 80 posto željezničara tada je bilo staro do 40 godina, zbog čega je u selu bilo prilično djece.

Užarena 1985.

U godini na izmaku "Otac na službenom putu" redatelja Emira Kusturice, prema scenariju Abdulaha Sidrana, dobio je Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu, dok su domaći pop glazbenici sudjelovali u "Yu-rock misiji" u svjetskom humanitarnom projektu 'Band Aid', sa singlom "Za milion godina".

Svjetska scena bila je i doslovce užarena. Dvadesetak dana ranije, 13. studenog 1985., u erupciji vulkana Nevado del Ruiz smrtno je stradalo čak 23.000 ljudi u gradu Armero u Kolumbiji, dok su se pet dana kasnije, postupno zaključujući Hladni rat, u Ženevi prvi put susreli američki predsjednik Ronald Reagan i vođa Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov. Tog se ljeta 1985. rodio američki plivač Michael Phelps, a u jesen engleski nogometaš Wayne Rooney, dok su u toj godini umrli redatelj i glumac Orson Welles, albanski diktator Enver Hoxha, njemački pisac, dobitnik Nobelove nagrade Heinrich Böll i glumac Yul Brynner. Pet dana kasnije, 7. prosinca 1985. umro je Robert Graves, engleski pisac koji je svjetski ugled stekao povijesnim romanom "Ja, Klaudije" i studije "Grčki mitovi". Te je godine Nobelovu nagradu za književnost dobio francuski pisac Claude Simon, autentični predstavnik francuskog novog romana. (Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter