Još su drevni Kinezi zaključili kako je put do pakla popločan dobrim namjerama, a ta se poslovica, i puno stoljeća od vremena kada je zapisana, svakodnevno potvrđuje u najrazličitijim situacijama i sferama života. Stoga ne treba uopće sumnjati da se, nakon što je zahvaljujući sklopljenoj suradnji između koalicije predvođene SDP-om i HDZ-a sjeo u stolicu predsjednika umaškog gradskog vijeća, dr. Jurica Šiljeg s puno dobrih namjera i žara prihvatio sređivanja stanja u umaškom gradskom parlamentu.

Možda i s malo previše žara jer temperamentan u nastupu i onda kad je takav nastup potreban, ali i onda kad ga ne bi smjelo biti, Šiljeg je takvim svojim gardom umjesto sređivanja stanja bio jedan od faktora njegove radikalizacije, a to je nešto što si jedan predsjednik Gradskog vijeća ipak ne bi smio dozvoliti. Jer, oporba je oporba, ona stalno nešto traži i gnjavi, često provocira i traži pukotine i greške u svemu što vladajući predlože. Ali to je donekle i zadatak oporbe, zar ne? Da bude budna i da puše za vrat vladajućima tjerajući ih da, ako treba, i po nekoliko puta objašnjavaju svoje odluke i obrazlažu zbog čega smatraju da su one najbolje. Da smo na nekom višem stupnju demokracije, ili kad ga jednom dosegnemo, bit će vjerojatno sasvim prirodno da takve obrazložene odluke i oporba prihvati i podrži, odnosno da ih vladajući uključe u njihovo donošenje ili bar uvaže neke razumne amandmane.

No, zasad to nije tako. Ni na jednoj razini u državi, pa tako ni u Umagu: niti je oporba spremna na suradnju, niti je one koji imaju dovoljno ruku u vijeću za to baš previše briga, te je zapravo jedino što oporba ima na raspolaganju propitkivanje, ukazivanje, te ponekad neka provokacija. I na to se onda predsjednik umaškog Gradskog vijeća "peca" i dijeli packe zaboravljajući valjda da je do jučer i on bio u oporbi istom gradonačelniku s kojim sada surađuje i da se alati kojim mu se mogao suprotstaviti nisu puno razlikovali od onih za kojima danas poseže IDS.

A prije nego što je postao gradonačelnik u oporbi je bio i njegov koalicijski partner Bassanese i, sjećate se ili pogađate, i on je vrlo aktivno propitkivao, ukazivao i provocirao bivšu garnituru i gradonačelnika Vladu Kraljevića. Oporba ima luksuz da bude takva jer jedino što im preostaje nakon što ispucaju svu verbalnu municiju ostaje eventualno nervoza i frustracija zbog manjka ruku da bi stvari bile drugačije. Vladajući za tu nervozu nemaju razloga, a predsjednik gradskog vijeća ni prava da, koristeći tu poziciju, dijeli lekcije i koristi neprimjerenu retoriku što je prema svemu sudeći na tematskoj sjednici vijeća održanoj početkom lipnja Šiljeg činio. Misle tako u oporbenom IDS-u zbog čega će na sutrašnjoj sjednici Vijeća tražiti glasanje o njegovom razrješenju, ali i pojedini vijećnici pozicije iz čijih redova je stigla konstatacija kako je „malo discipline u gradskoj vijećnici dobrodošlo, no da pritom nije dobro prelaziti granicu dobrog ukusa“.

Budući da je ne tako davno kao predsjednik HDZ-a Istre osudio i prozvao verbalne incidente vijećnika HDZ-a u Rovinju i Poreču, očito je da su u ovom slučaju, kao i prilikom neprimjerene komunikacije s novinarkom iz Umaga, ono što on smatra dobrim namjerama Juricu Šiljega odvele do „pakla“, odnosno zahtjeva za opoziv. Do opoziva naravno neće doći, zbog toga se sklapaju koalicije i drži većina u vijećima. Šiljeg će, dakle, bez imalo sumnje, i nakon sutrašnjeg dana nastaviti predsjedati sjednicama u umaškoj vijećnici. No, ta sjednica ipak će pokazat je li se predsjednik Gradskog vijeća, bez obzira na izvjestan neuspjeh zahtjeva za opoziv, ipak bar malo promijenio.