Rentaj me nježno

U novu godinu ušli smo s novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, po ustaljenoj špranci posve nespremni. Zakon je izglasan lani u listopadu, ostavljeno je nekoliko mjeseci za prilagodbu i na snazi je od prvog dana ove godine. Ali ne i u primjeni. Značajne su promjene u pitanju - privatizacija primarne zdravstvene zaštite, temeljnog sustava zaštite zdravlja u zajednici. Važna reforma, a Ministarstvo i županije tek trebaju pojasniti mnoge nejasnoće, jer tumačenja su različita. Lokalna samouprava novim zakonskim rješenjima tek treba prilagoditi svoje pravilnike, donijeti kriterije za obuhvat privatizacije, odrediti visinu zakupnine… Puno je posla pred lokalnom i državnom administracijom. Što se čeka?

Od većih zahvata Zakon ukida koncesije i uvodi termin privatne ordinacije, otvarajući vrata privatizacije liječnicima zaposlenima u domovima zdravlja, kako obiteljskim liječnicima, tako i ginekolozima, pedijatrima i svim drugim specijalistima. Jedini zakonski uvjet da liječnik podnese zahtjev za privatizaciju je da je u domu zdravlja radio godinu dana. Da će biti puno zainteresiranih, ne treba sumnjati, a poznat je i razlog broj jedan - koncesionari zarađuju dvostruko više nego zaposlenici domova zdravlja. Iako rade isti posao i plaćamo ih iz iste javne zdravstvene kase, koncesionari su stimulirani da više rade, dok javne ustanove nemaju mogućnost nagrađivanja najboljih, već su svi u istom košu.

Županijski domovi zdravlja, dakle, moraju biti spremni na velika odricanja od svojih ordinacija. Ili na veći odliv liječnika. A tu će kamen spoticanja biti to što zakon nije definirao koliki postotak ordinacija mora ostati u domu zdravlja, već se navodi da pod svojim krovom mogu zadržati do 25 posto ordinacija. To znači od nula do 25 posto. Tko će i po kojim kriterijima odlučiti koliko će to biti? Kome će se odbiti, a kome odobriti zahtjev, pitanje je sad. Samo da ne bude po babi i stričevima ili po političkoj liniji, budući da, prije zelenog svjetla iz Ministarstva, suglasnost na zahtjev liječnika da privatizira ordinaciju mora dati upravno vijeće doma zdravlja. To su, zna se, županijske ustanove, pod direktnim utjecajem svojih osnivača. Znači filtar za nove liječnike koji žele ući u privatizaciju i ugovorni odnos s HZZO-om opet je u rukama lokalne vlasti. Što se tiče koncesionara, oni u roku od dvije godine mogu podnijeti zahtjev za rentanje prostora, a ukoliko to ne učine, smatrat će se da se vraćaju u dom zdravlja.

Početna ambiciozno zacrtana reforma u sektoru primarne zdravstvene zaštite, koju je Vlada riješila potpuno privatizirati, naišla je na burne reakcije javnosti. Osiromašen puk, razumljivo s obzirom na iskustvo, skače na zadnje noge kad se spomene privatizacija, bilo kakva, a posebno kada je u pitanju zdravstvena zaštita. U privatnu ambulantu obiteljskog liječnika, pedijatra, ginekologa i stomatologa mora se s novčanikom, zna svaki pacijent. Vlada je potom i ublažila reformu, naravno ne toliko zbog pacijenata, već da udovolji županima koji su se pobunili jer bi kompletna privatizacija ordinacija u primarnoj zaštiti svela nadležnost županijskih domova zdravlja na nekolicinu djelatnosti. Naime, privatizirati se ne mogu samo djelatnosti patronažne i palijativne skrbi te sanitetskog prijevoza.