"Meso", kratki dokumentarni film pulskog redatelja i scenarista Elvisa Lenića, večeras u 19 sati bit će premijerno prikazan u Kinu Valli. Na pulsku premijeru film dolazi već ovjenčan s tri nagrade – na ovoljetnom Liburnija Film Festivalu u Opatiji, a gdje je održana svjetska premijera Lenićevog "Mesa", nagrađen je za najbolji film, najbolji regionalni film i najbolji dizajn zvuka. Prošli je tjedan film otvorio PorečDox – Međunarodni festival dokumentarnog filma u Poreču.
Zapis drevnog rituala
U 18 minuta trajanja film prati tradicijski običaj svinjokolje/ prašćine u Istri i donosi vrlo dojmljiv naturalistički, ali istodobno na momente i duhovit, zapis drevnog rituala. Sve počinje pripremom za klanje, a završava pjesmom uz bogatu trpezu na kraju dana. U središtu filma, koji ima veliku etnografsku važnost, je definitivno meso, svinjsko meso, ali i ljudi, seljaci koji se početkom svake zime okupljaju radi svinjokolje. Dominatno je riječ o krupnim kadrovima, krvi ima puno, ali i vode, vina, pečenog mesa, političkih komentara, viceva i pjesme... Posebnost filma je iskrena toplina autora prema baštini, svom zavičaju, običajima i ljudima, koja je daleko od prevladavajuće deklarativnog i često pomodnog "oživljavanja baštine". Ususret pulskoj premijeri razgovarali smo s Lenićem.
- Zašto "Meso" danas?
- Zato što mislim da meso ima krucijalnu ulogu u prehrani danas, kao što je imalo oduvijek, a imat će i ubuduće, unatoč raznim pokretima i lobijima koji ga žele osporiti pa mu čak pridaju i zasluge za globalno zatopljenje. Inače, moram naglasiti da su mi i neki vegetarijanci rekli da im se film sviđa, što bi značilo da ipak izravno ne promovira mesožderstvo.
- Ti definitivno nisi vegetarijanac. Kao jedan od motiva za rad na ovom filmu naveo si iznerviranost poplavom kulinarskih masterchef emisija. Evo jednog zanimljivog paradoksa - jedan od naših najpoznatijih chefova kao svoje omiljeno jelo u jednom je intervjuu naveo - pečeni odojak.
-Mene najviše nervira ta pomodnost i kad svi poput stada krenu u jednom smjeru. Bez obzira da li se radi o danskim savjetima za sreću, shabby chic uređenju interijera ili pak blogovima i emisijama o pripremi hrane. Zato sam i htio podsjetiti da je osnovna svrha hrane osiguranje ljudske egzistencije i da je način kako se do nje dolazi uglavnom krvav, mučan i brutalan, daleko od glamura masterchef emisija. A s ukusom spomenutog chefa mogu se samo složiti - što drugo. (Razgovarala Bojana Ćustić Juraga)