Iduće godine svijetlo dana ugledat će jedinstvena monografija "Fortifikacijski sustav Pule u periodu od 1618. do 1991. godine" u nakladi Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar". Autori ovog jedinstvenog dijela su povjesničar pulskih korijena sa zagrebačkom adresom Danijel Tatić, bivši ravnatelj Vojnog muzeja MORH-a Mario Werhas i znanstvenica mr. sc. Tatjana Tomaić. Riječ je o sveobuhvatnom dijelu koje će konačno objediniti važan povijesni segment grada Pule kojeg su dosad tek sporadično obrađivali pojedini autori. 

U fokusu UNESCO-a

Ovaj put, ističu autori, bit će to cjelovitije djelo, bit će obrađeno kompletno razdoblje od čak četiri stoljeća i dan cjelokupni razvoj grada i fortifikacija. Tatić će obraditi arhitektonsku vrijednost, Werhas povijesna razdoblja, a Tomaić sociološki fenomen utjecaja vojske i vojnih građevina na grad i građane, poput razvoja pekara, mlinara, vodovoda, željeznice…

- Riječ je o istraživanju koje je trajalo desetak godina, jer obuhvaća poprilično dugo povijesno razdoblje. Pula ima 29 velikih utvrda i puno manjih, podijeljenih u tri prstena koji su se širili. O kojim se to vrijednim starinama radi, o kolikom ogromnom i zasad vrlo slabo iskorištenom potencijalu, svjedoči i podatak da su 2016. godine i predstavnici UNESCO-a boravili u Puli i posjećivali utvrde te u konačnici ostali oduševljeni viđenim. Sada je na lokalnoj vlasti, gradskoj i županijskoj, da to dalje progura i kvalitetno iskoristi utvrde za daljnju turističku promidžbu, samo ako bude interesa, kaže nam Werhas.

Kao pozitivne primjere načina upravljanja utvrdama navodi Punta Christo, štinjansku utvrdu koja je dana istoimenoj udruzi na upravljanje i čuvanje, ili pak pulski Aquarium koji je uređen u utvrdi na Verudeli.

- Kvalitetno uređenje utvrda, naravno, zahtijeva ogroman novac koji premašuje mogućnosti Grada Pule, ali, bude li interesa, postoje europski novci koji bi se mogli iskoristiti, o čemu mogu posvjedočiti drugi hrvatski gradovi. Recimo Tvrđa u Osijeku za koju su osigurana ogromna sredstva i tamo je zaista puno napravljeno, s tek dva zaposlenika koji imaju zadatak vratiti je u originalno stanje; potom Šibenik koji je ustrojio poseban Odjel za fortifikacije, pa Slavonski Brod koji je oformio nadležno tijelo za kulturno nasljeđe… Grad Pula je nekada imao Odsjek za graditeljsko nasljeđe i mislim da je vrijeme da ga vrate, odnosno da tom bogatom graditeljskom nasljeđu osiguraju odjel koji bi se samo time bavio i tako osigurao novac iz europskih fondova za kvalitetnu obnovu, zaključio je Werhas. 

Najvažnije austrijsko razdoblje

Pojašnjavajući pak sadržaj monografije, autori kažu da se pod pojmom "pomorska tvrđava Pula" podrazumijeva cjelovito područje grada i postupno zahvaćanje šireg teritorija u kojem se razvijala obrana grada i luke, kroz veoma dugi vremenski raspon od gotovo četiristo godina. Od gradnje mletačkog sustava obrane u XVII. i XVIII. stoljeću; kratkotrajne francuske promjene početkom XIX. stoljeća; značajnog razvitka obrambenog sustava u razdoblju stogodišnje austrijske vladavine, kada prerasta u teritorijalnu tvrđavu na oko 700 četvornih kilometara od Limskog i Raškog zaljeva do Malog Lošinja; talijanskog razdoblja i Drugog svjetskog rata, kada se austrijsko naslijeđe prilagođava, mijenja i dopunjuje novim građevinama i suvremenijim naoružanjem; do jugoslavenskog razdoblja, kada Vojno-pomorski sektor Pula zahvaća zapadnu obalu i južnu Istru, a proteže se do otoka Cresa, Malog Lošinja, Premude i Molata.

U središtu pozornosti austrijskog razdoblja - u prošlosti, kako ističe Werhas, jednog od tri najvažnija razdoblja razvitka tritisućljetnog grada - nužno će se postaviti gradnja novog Arsenala i brodogradilišta s kojima su neraskidivo vezani novija povijest i prostorni razvitak grada. Arsenal je jedan od pulskih simbola, žarišna točka u zaljevu - ratnoj luci oko koje je izrastao potpuno novi grad europskoga značaja i osobiti sustav obrane, koji je proširio fortifikacije i fortificirane položaje 1916./17. do pravca Rovinj - Labin, a na moru od Brijuna do Malog Lošinja. Bit će vrlo zanimljivo proučiti zašto i na koji način je transformirana austrijska pomorska tvrđava, što je korišteno od starih austrijskih fortifikacija i vojnih građevina i za koje namjene, te što je novo sagrađeno u vojnim zonama i u gradskoj strukturi. Posebice je zanimljivo datiranje pulskih potkopa i skloništa. Razlučiti koje je potkope gradila vojska za sebe, a koje je grad za potrebe sklanjanja stanovništva. Pula je kao osobiti vojni grad - grad vojnika poznata i po skloništima jer je u njima tijekom bombardiranja (1944./45.) mjesto moglo naći cjelokupno stanovništvo. Za datiranje fortifikacijskih potkopa morat će se razlučiti one koje je gradila austrougarska vojska tijekom Prvog svjetskog rata od onih koje je gradila talijanska i njemačka vojska prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Prije rečeno vrijedi i za jugoslavensko razdoblje (1947.-1991.), u kojem je Pula u zadnjih dvjesto godina po treći puta postala veliki garnizon mornarice, zrakoplovstva i kopnene vojske.

- Bit će također zanimljivo proučiti procese prostorne transformacije austrijskog Arsenala, brodogradilišta i luke u razdoblju talijanske vladavine te poratnu rekonstrukciju Arsenala, brodogradilišta i način korištenja prostranih vojnih zona luke u doba Jugoslavije. Tijekom izuzetnog razvitka Pomorske tvrđave Pula u austrijskom razdoblju izmijenjen je i karakter stanovanja, a stambena arhitektura postaje dominantna. Osim vrlo rane gradnje vojarni već od 1856., mornarica potaknuta gradnjom Arsenala prvi puta u novoj gradskoj četvrti Sv. Polikarpa započinje istovremeno s organiziranom gradnjom stanova za visokokvalificirane radnike Arsenala, za dočasnike i časnike, a na Monte Zaru i Verudi pojavljuju se prve stambene vile visokih časnika i dužnosnika vojske. Prilika je sada da se i ovom monografijom prodube znanja o tom ranom fenomenu gradnje stanova za vojsku u nas, koja će se protegnuti s određenim intervalima do 1980.-ih 20. stoljeća, pojašnjava Werhas. 

Poslijeratne akcije rušenja

Pula je u Drugom svjetskom ratu bila teško oštećena savezničkim bombardiranjem. Stradale su najviše građevine Arsenala i brodogradilišta, u manjem dijelu građevine u vojnim zonama, a najviše civilne zgrade u povijesnoj jezgri i gradskoj četvrti Sv. Polikarpa.

- Više od bombi učinile su akcije rušenja oštećenog i neoštećenog graditeljskog naslijeđa 1950.-ih godina XX. stoljeća, a na njegovom su mjestu zasađena stabla i stvoreni tzv. "engleski parkovi". Zbog te nasilne destrukcije pulskog naslijeđenog graditeljstva jedan od važnih ciljeva ove monografije jest jasna poruka svima o čuvanju, a ne rušenju fortifikacija i vojnih građevina bez obzira na to u kojem su stanju očuvanosti, a koji puta i skromnijeg jednostavnijeg oblikovanja, ali vrlo često s vrlo lijepim začuđujućim interijerima. Sve te građevine su predstavljale, danas predstavljaju, a trebale bi i ostati, važni materijalni svjedoci koji su generirali najvažniji prostorni razvitak modernog grada. Čuvati te građevine znači čuvati grad, njegovu povijest, bogatu osobitu tradiciju i kulturu. Znači čuvati graditeljsko naslijeđe koje u dobrom dijelu pripada "industrijskoj i vojnoj arheologiji", s dragocjenim primjerima tradicijske umjetnosti građenja fortifikacija i arhitekture XIX. Stoljeća, ističu autori monografije te dodaju da monografija otkriva one dijelove grada koji su gotovo dvjesto godina bili zaboravljeni i izolirani od civilnog grada, s fortifikacijama, drugim vojnim građevinama i prirodnim očuvanim predjelima, koji se danas mogu i moraju uključiti u suvremeni život grada.

Tek za kraj autori ističu da je razvoj grada Pule u promatranom razdoblju duže vrijeme bio, u pravom smislu riječi, uvjetovan vojnom doktrinom kao vojni grad ili grad vojnika. Stoga će obuhvatiti sustave obrane, arhitekturu fortifikacija, prostorno uređenje vojnih zona, naoružanje fortifikacija i fortificiranih položaja. Konačno, ističu, glavni cilj je doprinos očuvanju tog golemog hrvatskog graditeljskog blaga; promicanje njegove vrijednosti; utjecaj na svijest javnosti i struke o tim vrijednostima; dodavanje još nekoliko važnih kamenčića u mozaik prostornog razvitka Pule u moderno i suvremeno doba te objedinjavanje i tiskanje izuzetno vrijedne povijesne arhivske građe o vojnom graditeljskom naslijeđu Pule.

Povezane vijesti

• Knjiga koje povezuje dvije regije
• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.