Netko je rekao: Uljanik je Pula – Pula je Uljanik. Na taj način najbolje je označio tu gotovo 150 godina dugu vezu grada i brodogradilišta koji su rasli zajednički, podržavajući se, naslanjajući se jedan o drugog do krajnjih granica, kaže Cvek

"Prostoru koji u perspektivi neće biti u funkciji brodogradnje treba što prije pronaći namjenu za neku novu poslovnu aktivnost. Pulska je luka bogomdana, ma kakav Monte Carlo. Ovdje samo treba pameti oko upravljanja prostorom, no nije dovoljno samo željeti, već treba i povući konkretne poteze.

Rekao nam je to poznati pulski nakladnik Elmo Cvek, autor knjige "Naredba br.12 - Pula u doba Austrije" koja se bavi, krajnje detaljno i zanimljivo, povijesnim razvojem arsenala, brodogradilišta i Uljanika. S Elmom Cvekom, jednim od najboljih poznavatelja povijesti Pule, razgovarali smo, i njegovom se knjigom poslužili, na dan kad je predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda kroz Plan restrukturiranja pulskog brodogradilišta najavio da "jedan dio prostora Uljanika mora ići u diversifikaciju djelatnosti".

Sasvim precizno, Rossanda je rekao kako "za nijedno europsko brodogradilište ne postoji strateški partner koji će doći i pokloniti sredstva za očuvanje brodogradnje, već investitor ulaskom u ovaj projekt računa da će kroz godine, dijelom kroz brodogradnju ili razvoj drugih djelatnosti, povratiti novac uložen u ovaj posao, a zatim nešto i zaraditi".

Iz svega ovoga što je Rossanda rekao slijedi zaključak kako će brodogradilište i Uljanik u perspektivi mijenjati svoj oblik i područje na kojem se trenutno provode poslovne aktivnosti te da će se, u to više nema sumnje, osloboditi prostori i za druge, po svemu sudeći, i nautičke i servisne sadržaje. Kako god, o tome će svoju zajedničku odluku, nekim oblikom konsenzusa, konačno donijeti politika, struka, strateški partner i javnost.

Umjesto o budućnosti brodogradilišta i Uljanika, s Elmom Cvekom razgovarali smo o povijesti i o tome kako je i u kojim okolnostima slavno pulsko brodogradilište nastalo. Cvek, naime, nije biznismen ni političar, još manje ulagač u Uljanik, ali je, kao nakladnik i autor knjige u kojoj se vrlo precizno analiziraju uvjeti i način na koji se donijela odluka o gradnji brodogradilišta, krajnje zanimljiv sugovornik. On priča i piše o životnom zagrljaju grada i brodogradilišta, Pule i Uljanika.

"Netko je rekao: Uljanik je Pula – Pula je Uljanik. Na taj način najbolje je označio tu gotovo 150 godina dugu vezu grada i brodogradilišta koji su rasli zajednički, podržavajući se, naslanjajući se jedan o drugog do krajnjih granica. Uljaniku je postojanje omogućila prirodna zaštita pulskog zaljeva, blizina Beča i Venecije i genijalna ideja admirala Hansa Bircha Dahlerupa. Slijedom tih okolnosti u Pulu je stigla Naredba broj 12 admirala vojvode Ferdinanda Maximiliana potpisana u Trstu 2. listopada 1856., kojom je ozakonjeno osnivanje arsenala i brodogradilišta, danas suvremenog Uljanika. Kamen temeljac arsenalu položila je 9. prosinca 1856. carica Elizabeta-Sissy u nazočnosti supruga Franje Josipa 1. i ostale carske svite. Njihova visočanstva zadržala su se u Puli i u večernjim satima. Nakon večere uz glazbu na palubi komandnog broda razgledavali su vatrom osvijetljenu Arenu. Konvoj je u noćnim satima nastavio svoju plovidbu i povratak u Veneciju. Polaganjem kamena temeljca car i carica ubrzali su izgradnju i proširenje prostora za najveći austrijski arsenal i brodogradilište. Ubrzo je započelo i miniranje dijela brežuljka Monte Zaro s južne strane zaljeva da bi se dobio materijal za nasipavanje do tada plitkog mora na tom dijelu obale. Tako je nastao veliki plato, danas obilježen glavnom zgradom brodogradilišta Uljanik", kaže Cvek. (Robert FRANK)

Povezane vijesti

• Znameniti antički grad kao ptica feniks
• Među najljepšima i "Pula in the Austrian epoch"
• Otišao izdavač koji je uredio neke od najznačajnijih i najvrijednih knjiga o istarskoj povijesti i kulturi