Za razliku od većine zemalja EU-a, u Hrvatskoj još uvijek sustav obrazovanja od kuće nije reguliran zakonom, već je provođenje nastave u obiteljskom domu osigurano samo u slučaju kroničnih bolesti i, kao što trenutno svjedočimo, tijekom izvanrednih situacija.

EduCentar je istraživanjem doznao da otprilike četvrtina ispitanika, njih oko 26 posto, smatra da Hrvatskoj nije potreban uređen sustav osnovnoškolskog obrazovanja kod kuće. Podjednak broj ljudi (25 posto) vjeruje da bi roditelji trebali imati potpunu slobodu u odlučivanju o modelu školovanja svoje djece, dok 28 posto anketiranih dijeli stav da bi školovanje kod kuće trebalo biti omogućeno usporedno s nastavom u obrazovnim ustanovama. U takvom načinu školovanja, napominju ispitanici, đaci uče kod kuće, ali prate školski kurikulum te polažu testove. Petina ispitanika, njih 19 posto, smatra da je školovanje kod kuće dobra opcija samo u izvanrednim situacijama, poput trenutne epidemije.

Zanimljivo je da su upravo ispitanici koji imaju djecu, i to onu mlađu, najveći protivnici homeschoolinga, dok osobe bez djece u većoj mjeri zagovaraju takav sustav. Naravno, školovanje kod kuće ima svojih prednosti, ali i mana.

Kao glavne prednosti školovanja kod kuće ispitanici su naveli naglasak na željena područja obrazovanja i izostanak nepotrebnog gradiva, te prilagođavanje specifičnostima djeteta. Svaka treća osoba misli da je trenutni sustav obrazovanja loš i da bi djeca dobila bolju izobrazbu doma, a neki roditelji su navodili i to da pri školovanju kod kuće nema maltretiranja vršnjaka i profesora.

Takav način školovanja iskušala su i djeca Puljanina Mileta Cvijanovića Cileta.

- S obzirom na to da su mi supruga i djeca državljani Italije, prvih nekoliko godina djeca su nam tamo pohađala školu. Moram priznati da smo s vremenom shvatili da je njihov sustav homeschoolinga jedan od najsavršenijih u svijetu i jako nam se dopao, djeci pogotovo. Talijanski zakoni o obrazovanju su nevjerojatni, toliko usavršeni da je čak i Australija, koja ima jako puno djece na školovanju kod kuće, preuzela jedan dio tog sustava. Sve je to započelo davnih godina zato što Talijani imaju jako puno volontera i misionara u državama Trećeg svijeta koji su željeli da se njihova djeca obrazuju po talijanskom sistemu i na talijanskom jeziku, da ne moraju nužno ići u engleske škole, i zato su s vremenom svi ti zakoni razrađeni do najsitnijih detalja. Ako vam se u Italiji djeca školuju od kuće, svake godine ćete dobiti svojevrsni nastavni plan od ministarstva koji morate ispuniti. Oni od djeteta zahtijevaju što točno mora naučiti u svakom razredu, a način na koji će dijete to naučiti nije im bitan. Uopće nisi vezan ni za kakvu literaturu, slobodan si u izboru načina i knjiga pomoću kojih ćeš naučiti gradivo, a onda na kraju godine dolaziš na ispite. Ali to je veliki rad, iskreno. Kod nas je, na primjer, to funkcioniralo savršeno, jer se moja supruga dosta angažirala na tome, a za matematiku smo im ipak plaćali instrukcije, priča Cvijanović.

I on smatra da bi Hrvatska definitivno trebala prilagoditi svoje zakone i dozvoliti regularno školovanje od kuće, jer će se u stvarnosti jako malo roditelja odlučiti na takvo što. Kako ističe Cvijanović, za školovanje djece kod kuće roditelji moraju imati puno truda, volje i vremena, ali time ujedno preuzimaju svoju pravu roditeljsku ulogu i odgovornost da odgajaju svoju djecu, umjesto da ih odmalena gurnu u obrazovni sustav i sve prepuste odgajateljima, odnosno učiteljima. "U našem sustavu, kao i u većini drugih obrazovnih sustava, uzmemo li u obzir i dodatne djetetove aktivnosti, realno nam djecu 90 posto vremena odgaja i podučava netko drugi", napominje Cvijanović.

- Činjenica je da je homeschooling jako velik posao u koji treba uložiti dosta truda. Nije to đabalebarenje kao što neki misle, ali je njegova prednost što si djeca i roditelji sami mogu organizirati vrijeme za učenje i odabrati načine učenja koje smatraju najboljima. Na primjer, naša su djeca u Italiji dosta radila različite projekte kroz koje su učila primjerice o povijesti, i to je od njih iziskivalo dosta samostalnog istraživanja, ali i kreativnosti. Pokazalo se da upravo tako djeca najviše nauče. Na primjer, moja je kćerka prvi put u životu krenula na nastavu u školu ovdje u Puli u 5. razredu i bilo joj je jako teško prve godine jer se morala prilagoditi na jedan sasvim drugačiji način predavanja i učenja. Oni bi se i sada vrlo rado vratili na homeschooling samo zbog toga, a i pokazalo se da nisu nimalo zaostali u znanju za svojim vršnjacima, upravo suprotno. Razlog je taj što su oni, tijekom školovanja u Italiji, imali različite teme koje su sami obrađivali. Na primjer, ako su morali raditi Mozarta, radili su svoju knjigu o njemu, a istraživali su ga na razne načine. E sad, to se ne odnosi samo na njega kao vrhunskog skladatelja, nego i na zemlju u kojoj se rodio i živio, pa ako je možda imao neku bolest, ujedno se i to istraživalo, i tako su naučili nešto i o ljudskom tijelu… Dakle, jedna tema se obrađuje zaista multidisciplinarno, i to je djeci uvijek bilo dosta interesantno, a naučili su neke činjenice za cijeli život, kaže Cvijanović.

Spominje i primjer Francuske koja je kvalitetan homeschooling osigurala na način da roditeljima u takvoj situaciji svake godine isplaćuje oko 80 posto onoga što se smatra da je godišnji trošak države po djetetu za njegovo školovanje unutar školskih ustanova. Na taj se način zapravo roditeljima omogućuje da kupe djeci knjige koje smatraju najboljima, da im plaćaju instrukcije i dodatne edukacije, razne tečajeve i sve ono što će djeci na koncu omogućiti stjecanje potrebnih znanja i vještina. Međutim, razvidno je da homeschooling podrazumijeva i toliko dobro uređen državni sustav, fokusiran na ono što je bitno, a to je dobrobit njihovih građana, u kojem se roditelji neće morati bojati za vlastitu egzistenciju i neke druge posljedice ako se odluče na takav oblik školovanja djece.

Kao glavni nedostatak školovanja kod kuće ispitanici ističu nedostatak socijalizacije s vršnjacima i činjenicu da mnogi roditelji nisu dovoljno školovani da bi mogli kvalitetno podučavati djecu. Dio ispitanika vjeruje da školovanje kod kuće djetetu uskraćuje mogućnosti upoznavanja stvarnog svijeta, te da se zbog poslovnih obaveza roditelji ne mogu u potrebnoj mjeri posvetiti djeci, a svaka druga osoba misli da bi djeci nedostajao osjećaj pripadnosti vršnjačkoj skupini.

Najčešći motiv koji pogoni dio roditelja da se i u Hrvatskoj izbore za mogućnost školovanja kod kuće je obrazovni sistem u kojem se nastavnici jednostavno ne mogu posvetiti individualnim karakteristikama svakog djeteta ponaosob. S druge strane, roditelji bi trebali najbolje poznavati svoje dijete i otkriti pristupe i načine koji su najpogodniji za odgoj i obrazovanje njihove djece, podupirući pritom, a ne suzbijajući njihovu prirodnu znatiželju i osobne talente. Takvu su sreću imale mnoge poznate povijesne ličnosti, od znanstvenika i političara, pa do vrhunskih sportaša i zabavljača, koje su išle samo po nekoliko mjeseci u javnu školu, a zatim su osnovno obrazovanje imale kod kuće, iz raznih razloga. Poznat je primjer znanstvenika Thomasa A. Edisona koji se toliko mučio u osnovnoj školi da su ga izbacili uz obrazloženje da je mentalno zaostao, pa su se za njegovo obrazovanje pobrinuli prvo majka, a onda i djed.

Profesorica Edita Umihanić iz Rijeke ističe da naš sustav nikako nije prilagođen naprednijoj djeci.

- Jasno mi je da se mnogi roditelji uglavnom ne stignu ili ne žele baviti svojom djecom i da im je najlakše dati ih u školu. Ali svi oko sebe imamo primjere djece koja se nisu baš najbolje snalazila ili im je bilo dosadno na nastavi. Ima ih u svakoj generaciji i imat ćemo jako puno neiskorištenih potencijala koji će se u sustavu naprosto uništiti sve dok se taj sustav ne promijeni ili dok se ne dozvoli homeschooling. U našoj državi svi se vesele pametnom i naprednom djetetu koje već s tri, četiri godine nauči čitati, pisati i računati, i svi ga hvale. Ali svejedno i dalje dozvoljavaju da se takva djeca dosađuju u školi na nastavi, pa ponekad čak i prva tri razreda. Jer su prisiljeni u školi raditi isto ono što i druga djeca koja su tek sa 7 godina prvi put uzela olovku u ruke i povukla prvu crtu i krug. Nažalost, takva će djeca i kasnije imati problema jer će vjerojatno razmišljati o nekim stvarima na malo drugačiji način, odnosno teško će s uklapati. Ako roditelji imaju obrazovanje i smatraju da su sposobni kod kuće podučavati svoje dijete, ne vidim razlog zašto i RH to ne bi zakonom dozvolila, uz uvjet, na primjer, da dijete na kraju svake školske godine mora polagati ispite i savladati određeno gradivo. Em će to biti korisno i za dijete i za društvo u budućnosti, em na taj način država ima nešto manji trošak u školstvu. Ako se ne varam, zakon o homeschoolingu je trebao biti donijet još prije 10, 15 godina, ali nije. I dan danas, kad pitate škole za tu mogućnost, gledaju vas kao da ste pripadnik neke sekte ili da se maltene smatrate elitom, i kažu vam da takvo što ne dolazi u obzir. I onda za mnogu djecu počinje mučenje, kaže nam Edita Umihanić.

Povezane vijesti

• U prvom razredu 348 učenika više nego prije pet godina
• Popunjene sve škole osim talijanskih, Pula ostala bez krojača
• Oprez u prometu - počinje škola!