Želio bih se ponovno testirati na koronavirus, kao što me je savjetovao epidemiolog, ali nitko mi to ne želi omogućiti, požalio nam se Puljanin Milan Pešut, 31-godišnji kuhar koji se, zajedno sa skupinom hrvatskih državljana, početkom travnja autobusom vratio iz austrijskog Oberlecha, gdje je u tamošnjem hotelu radio kao kuhar.

Iako je testiran na granici i utvrđeno je da je negativan, te je proveo 14 dana u samoizolaciji, strahuje da bi mogao biti zaražen jer je naknadno iz medija doznao da je jedan Porečan koji se također vraćao jednim od pet autobusa bio zaražen. Podsjeća da je nakon proglašenja epidemije hotel u Oberlechu zatvoren 15. ožujka. Nakon tri dana proglašena je karantena, nitko nije smio ući ni izaći iz mjesta.

- Bili smo tamo 14 dana, do 3. travnja. U međuvremenu nam je hrvatska ambasada u Beču organizirala prijevoz, ali iz Innsbrucka. Do tog grada došli smo preko područja u Tirolu koja su žarišta virusa. Stigli smo iz nekog normalnog mjesta sa svega 15-ak zaraženih u žarište, gdje smo se sastali s ostalim Hrvatima koji su radili u tamošnjim hotelima, pripovijeda Pešut.

Potom su zajedno, u pet autobusa, krenuli prema Bregani. I tu počinju problemi, veli naš sugovornik.

- Na granicu smo stigli 5. na 6. travnja. Bilo je pet buseva, naš je bio posljednji. Nismo znali što se događa dok nismo došli na red, a kad smo došli na red već je prošlo 5,5 sati. Za to vrijeme nas 22 bilo je zatvoreno u autobusu bez otvorenih vrata, bez mogućnosti izlaska, bez upaljenog autobusa, bez klime. Cijelo vrijeme udisali smo isti zrak. Problem je nastao kad je moja cura počela hiperventilirati jer nije imala zraka zbog problema sa srcem. Obratili smo se vozačima i pitali da nas puste van, što su oni odbili. Krenuli smo van na vlastitu inicijativu, a vozač se počeo derati, vikao je da ćemo ih zaraziti, ugroziti zdravlje. Problem nije postojao kad su nam, na udaljenosti od pola metra, naplaćivali karte. A to što su oni ugrožavali zdravlje moje cure u tom je trenutku bilo nebitno. Rekao sam da zovu policiju i neka me ona spriječi. Došao je policajac, nisu nas pustili van, ali su vozači na molbu policije upalili motore i klimu. Nakon toga dolazimo na red. Na granici ulazi policajac, uzima dokumente, šeta se po busu, sa svima ostvaruje kontakt, mi smo zaštićeni maskama i rukavicama. Izašao je iz busa i onda su nas zvali poimence. Epidemiolog nas je čekao na izlazu iz autobusa, gdje smo promijenili maske i rukavice. Tu su nas testirali, pa smo otišli do šaltera gdje smo dobili propusnicu i prijavili mjesto na kojem ćemo biti u izolaciji. Dok smo čekali, pričao sam s jednim momkom, kad nas je policajac upozorio da moramo stajati na dva metra razmaka. To mi je bilo čudno jer sam dotad sjedio pored tog dečka na pola metra u busu, a sad odjednom moramo poštivati neka pravila vani, pripovijeda Pešut.

Priča, međutim, tu ne završava. Bus ih ne vozi u Istru, u Pulu, nego na Zagrebački velesajam. Tu se svi iskrcavaju i onda slijedi kud koji mili moji. U prijevodu to znači da su doma mogli oni snalažljiviji, s novcem u džepu, budući da javnog prijevoza zbog epidemije nema.

- U Zagreb stižemo u ponedjeljak, 6. travnja u jedan i pol ujutro, na milost i nemilost. Dobro je prošao onaj tko je imao stan i novac da plati taksi, poput dviju cura koje su do Hvara platile taksistu 3.000 kuna. Dvojica su do Poreča platila 250 eura. Ja sam imao sreću da sam mogao ostati kod prijatelja u Zagrebu i sutradan uzeti rent-a-car koji me do Pule koštao sto eura. To je opet manje od cijene koju su nabili taksisti i iskoristili ovu situaciju da nas radnike iz Austrije opljačkaju, ali ne samo nas, nego i sve ostale. Busevi nisu vozili, a nisam htio platiti 250 eura taksistu da me vozi u Pulu jer je to prešlo svaku mjeru, objašnjava.

Nakon što je došao doma, istu večer, dakle u ponedjeljak 6. travnja u 19.15 na televizijskom dnevniku doznaje da su jedan Porečan i jedna Hvaranka iz nekog od pet buseva zaraženi i da su smješteni u bolnicu.

- Ja sam sjedio pored dvojice iz Poreča i tri cure s Hvara i nisam mogao znati je li netko od njih zaražen budući da ih je bilo i u drugim busevima. Zato me epidemiolog u Puli savjetovao da nakon samoizolacije obavim testiranje, neovisno o simptomima. Sutradan su me zvali iz Županijskog zavoda za javno zdravstvo i obavijestili me da sam negativan. Nakon što sam doznao za zaraženog Porečana, drugi dan sam nazvao epidemiološki zavod i pitao koja je to osoba, mogu li mi reći je li muško ili žensko. Ako je žensko, nemam razloga za brigu. Međutim, nisu mi znali odgovoriti. Nakon izolacije, koja je završila 20. travnja, zvao sam epidemiološki zavod, gdje su mi rekli da se obratim svom liječniku, da se ne mogu testirati i da nema potrebe ako nemam simptome. Zvao sam i dežurnog epidemiologa koji mi je to potvrdio. Onda sam zvao svog liječnika koji me opet uputio epidemiologu. Ne razumijem: testirali su nas na granici i negativni smo. Zašto smo onda morali biti 14 dana u samoizolaciji i zašto nakon toga nemam pravo na testiranje kad sam se vozio s osobama koje su tad za mene bili potencijalni prenositelji, a naknadno je utvrđeno da jesu? Zašto nemam pravo na testiranje? To je za mene diskriminacija, smatra ovaj Puljanin.

- Šetam i nitko me ne kontrolira, ali strahujem radi sebe i drugih. Prije 15 dana bio sam negativan, ali ne znam jesam li i sad. Moj kolega nije imao simptome, ali je bio zaražen. Pušač sam, kašljem, ne znam je li od cigareta ili me nešto hvata. Imao sam temperaturu 37 zadnji dan. Valjda su to nebitni znakovi za njih, požalio se Pešut, koji se nije želio fotografirati i time izlagati mogućoj osudi i stigmi koju prolaze zaraženi i oni koji su s njima u kontaktu.

Epidemiolog Aleksandar Stojanović, ravnatelj Županijskog zavoda za javno zdravstvo, kaže da nije potrebno ponovno testiranje ako osoba, koja je praćena u samoizolaciji, nije razvila simptome.

- Puljanin je u trenutku ulaska u Hrvatsku bio negativan, testiran je na Bregani. Simptomi se prate idućih 14 dana koliko je proveo u samoizolaciji. Po kliničkoj slici vidi se da on nije razvio simptome bolesti. Tehnička je stvar hoće li se nalaz potvrditi, to se može, ali i ne mora učiniti ukoliko gospodin nema simptome. Druga je stvar ako on želi potvrditi da je nalaz negativan, kaže Stojanović. Napominje da indikacija kreće od liječnika opće medicine s kojim je Pešut kontaktirao u vrijeme samoizolacije. Taj liječnik bi u dogovoru s epidemiologom trebao odlučiti o uzimanju brisa.

- To nije ništa sporno, obavilo bi se u Puli, na drive in-u u Šijani, iza autobusnog kolodvora. On bi se trebao obratiti obiteljskom liječniku koji bi ga trebao naručiti u određeni dan i sat, gdje bi mu se uzeo bris, objašnjava Stojanović. 

Povezane vijesti

• SASTAO SE PULSKI TIM ZA KORONAVIRUS. Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Stojanović: U Istri nema zaraze, ali...
• STIGLI NALAZI OSOBA POD SUMNJOM: U Istri i dalje nema koronavirusa
• ISTRA: Danas poslijepodne znat će se ima li najnoviji pacijent koji je u pulskoj bolnici koronavirus. U međuvremenu se spremaju prostori za karantenu. Preporučuje se odgađanje svih okupljanja. IZREČENA MOLBA GRAĐANIMA KAKO DA SE PONAŠAJU AKO POSUMNJAJU DA SU ZARAŽENI