Druga večer 24. PUF-a - Međunarodnog kazališnog festivala u Puli bila je u znaku plesa, pjevanja i filmova. Započelo je u Istarskom narodnom kazalištu s „Posvećenjem proljeća“ u izvedbi Plesnog kazališta Yossija Berga i Odeda Grafa iz Izraela. Radi se o plesnoj predstavi nadahnutoj djelom Igora Stravinskog, a četvero muškaraca, a uz Berga i Grafa, tu su i Adler Arieli i Avshalom Latuchau u ovoj predstavi preispituju ulogu mušakaraca u suvremenom društvu. U atmosferi koja podsjeća na kamp za obuku vojnika, četvero mladića spremaju se za rat, no može li se muškost dokazati jedino kroz nasilje? Taj rat ionako je svojevrsna igra, kao i seks, ali kamo god da krenu, kako god da se likovi postave oni se moraju podčiniti određenim pravilima. Strast i nježnost odupiru se nasilju i pokazuju da uvijek ima mjesta za nešto drugo, ali pravila su prečvrsto ukorijenjena u društvu i uloge su odavno podijeljene da bi se tek tako moglo nešto promijeniti. Na kraju, dok leže na podu, veselo pjevuše „Svi ćemo umrijeti, ne znamo kada i ne znamo zašto“ i tu cinični ton predstave doseže vrhunac. Od predstava koje dolaze iz Izraela navikli smo da su vrhunske, bilo da se radi o sadržaju, formi ili i jednom i drugom. Tako je bilo i ovaj put, izraelska četvorka dala je sve od sebe i osvojila publiku dinamičnim plesom, slojevitom porukom te sjajno uklopljenom glazbom Igora Stravinskog.

Glazbeni Kerempuh

Druga predstava održala se u sjedištu Kazališta Dr. Inat, a radilo se o nečemu što je hrvatskoj publici itekako dobro poznato, dok su strani gosti zacijelo ostali malo začuđeni kada je pred njih u dronjcima izašao poznati Petrica Kerempuh. Veno Mušinović i Mokre gljive održali su glazbenu predstavu "Balade Petrice Kerempuha 2", uzevši klasično Krležino djelo i malo ga promijenivši no zadržavši suštinu. Dok ga prati bend, Petrica Kerempuh, koji je odavno izgubio svaku iluziju o svijetu u kojem živi(mo) niže svoje životne mudrosti, uplašen za svoj život, ali i sudbinu svijeta. Nije da u njemu nema optimizma, jer ga ima, ali gorka je ta čaša optimizma kada se otpije do kraja, prilično gorka. Možda zbilja „nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo“, ali to nije dovoljno jer na kraju će Kerempuh vječno „lajat kak samec, kervavi pes, vmiruči“. On ne može ništa, osim reći kako stoje stvari, ali to nije dovoljno. Dok glazba svira, galge vise čekajući da nekom stegnu i slome vrat. Kerempuh je mudar, njegove poruke nije uvijek lako razumjeti, no Mušinović i ekipa koju čine Nikola Švenda, Hrvoje Klemenčić, Barbara Majnarić, Mario Jamnić, Vedran Živković i Daniel Kasap odlično balansira atmosferu u kojoj se na istu ravan postavljaju lažni optimizam i turobna stvarnost koji se spajaju i daju jednu ne baš ugodnu, ali zato dovoljno jasnu sliku društva i politike.

Treći dio drugog dana održan je u klubu Kotač gdje su se Marko Jovanović i Vladimir Butković predstavili glazbenim performansom „Silent movies“, izvodivši svoju glazbu uz klasične nijeme filmove. (Piše Mlade RADIĆ)

U srijedu na programu

Predzadnja večer 24. PUF-a počinje u INK-u u 20.30 predstavom „2062“ u izvedbi Karle Kracht i Andresa Beladieza. Ova antiutopijska predstava bavi se svijetom ne odviše daleke budućnosti u kojem će se kapitalizam proširiti pokrivajući zemaljski svijet svojim ogrtačem dok će vlade predati svoje ćelije moći velikim korporacijama, a novi zidovi bit će podignuti. U 22 sata u unutrašnjem dvorištu Rojca predstavit će se Festival Dev9t predstavom „Kralj Ibi“ u režiji Gorana Jevtića. Ova predstava rađena po tekstu Alfreda Jarryja splet je različitih vrsta umjetnosti koja je nastala kao borbeni krik, jedini način da umjetnici iksažu stav u okruženju koje umjetnost tretira kao korov, pokušava je ugušiti i na sve načine suzbiti. Nakon te predstave od 23.30 u klubu Kotač na programu je koncert kantautorice Elis Lovrić. (Piše Mlade RADIĆ)

Povezane vijesti

• Snatrenje o boljem svijetu sa smetlišta ljudskosti