Sjemenje je bilo na različitim visinama, u različitim uvjetima. Time dobivamo promjene u sjemenu, a na kraju i u biljci, koje se na zemlji ne bi dogodile. Time pomažemo genetskim promjenama biljke, da dobijemo nešto što nismo imali. Sličan eksperiment je kineska svemirska agencija radila u dubljem svemiru i zbilja su dobili konkretne promjene - bude i onih dobrih, ali i loših. Vjerujem da se niti jedna od biljaka čija su sjemena bila u svemiru neće razviti jednako naspram kontrolne grupe sadnica, kaže Filip Gembec, član projektnog tima Istarskog svemirskog programa
Sadnice svemirskog pomidora / Ivica Lađarević s letjelicama koje su ponijeli sjeme domaćeg pomidora u svemir
Sadnice domaćeg, istarskog pomidora čije se sjemenke prenose s koljena na koljeno u obitelji Longo, prošle su srijede podijeljene pred Industrijsko obrtničko školom u Puli, i to u rekordnom vremenu. Osim što je riječ o autohtonim istarskim sadnicama pomidora koje su danas prava rijetkost, zanimljivost je što su niknule iz sjemenja koje je bilo u bliskom svemiru iznad Istre, a sada će rasti u vrtovima brojnih Puležana.
Kako pojašnjava Ivica Lađarević, agronom i voditelj astrobiologije u Istarskom svemirskom programu, s ovim starim sortama koje su dio naše tradicije, intencija je bila spojiti prošlost i budućnost te, usto, na jedan simboličan način približiti ljudima svemirska istraživanja.
- Važno je znanost približiti običnom čovjeku, shvatiti da to nije samo za odabrane ljude i ono što je bitno, da se zna postaviti pokus, i za ovaj i druge eksperimente, jer se samo na taj način može ići naprijed, ističe Lađarević koji je pozvao građane, vlasnike novih svemirskih sadnica, da javljaju dobivene rezultate.
Podsjetimo, sjemenje je bilo djelom eksperimenta u misijama letjelica HISTRION 201 i HISTRION 202. Tijekom podjele sadnica, u organizaciji spomenute škole, Centra za svemirska istraživanja Pula i Astronomske udruge Vidulini (Istarski svemirski program), narančaste letjelice HISTRION 2O1 i HISTRION 202 bile su izložene pred ulazom u školu, tako da su se okupljeni mogli pobliže upoznati sa provedbom samog eksperimenta.
Kako nam je pojasnio Marino Tumpić, voditelj Istarskog svemirskog programa, riječ je o letjelicama koje su sudjelovale u oko 300 eksperimenata do sada, a bile su na visini od 30-ak kilometara. Za potrebe ovog eksperimenta s pomidorima HISTRION 201 ponio je u svemir sjemenje iz kojeg su po povratku na zemlju niknule sadnice označene plavom bojom, dok su one što su letjele HISTRIONOM 202 označene crvenom bojom. Građani su tako uz crvenu i plavu, dobili i treću, kontrolnu crnu sadnicu koja je niknula iz sjemena koje nije boravilo u svemiru.
Interes Puljana za sudjelovanje u ovom projektu bio je prilično velik pa su sadnice za čas podijeljene
Interes građana za sadnice pomidora "iz svemira" bio je vrlo velik tako da su vrlo brzo podijeljene, a uz njih je svatko dobio informativni materijal o načinu sadnje i tretmanu tijekom rasta, kao i o načinu slanja povratnih informacija o njihovu napretku.
Mladi Filip Gembec, novi član projektnog tima, pojasnio je da se sadnice razlikuju po tome što je sjemenje iz kojeg su uzgojene bilo izloženo različitim uvjetima u bliskom svemiru gdje promjena tlaka, topline, a potencijalno i povećane količine radijacije, dovode do promjena u njima.
- Bile su na različitim visinama, u različitim uvjetima. Time dobivamo promjene u sjemenu, a na kraju i u biljci, koje se na zemlji ne bi dogodile. Time pomažemo genetskim promjenama biljke da dobijemo nešto što nismo imali. Sličan eksperiment je kineska svemirska agencija radila u dubljem svemiru i zbilja su dobili konkretne promjene - bude i onih dobrih, ali i loših poput karcinoma u biljci i slično. Vjerujem da se niti jedna od biljaka čija su sjemena bila u svemiru neće razviti jednako naspram kontrolne grupe (biljke), konstatirao je Gembec.
Tumpić pojašnjava da je dio sadnica u laboratoriju na ispitivanju, za što je zadužen Agronomski fakultet u Zagrebu, dio je u porečkom rasadniku Longo kod Dina Babića, a dio je kod Ivice Lađarevića. Sve ostale sadnice podijeljene su građanima.
- Ovime smo željeli animirati ljude i približiti im svemirsku poljoprivredu na način koji je zbilja zanimljiv i opipljiv. Kada dolaze po sadnice, u pozadini mogu vidjeti i maketu rakete i letjelice, što nam je i cilj - popularizirati znanost i educirati građane. Kolegice Maja i Kristina zabilježile su u našu internu tabelu imena svih koji su uzeli sadnice, kako bismo imali svoju bazu podataka. Ako netko želi slati povratne informacije o napretku sadnica - jesu li narasle, procvjetale ili dobile plod, to može učiniti, a nama će to puno značiti kako bi podatke usporedili s onim što smo radili u labosu, kaže Tumpić.
Lađarević ističe da je uvijek zahtjevno lansirati sonde u svemir, no u tome pomaže sinergija svih struka koje su uključene u projekt.
- Ne znamo što očekivati budući da je to sjemenje po prvi puta bilo u svemiru. Sa različitim osnovnim školama širem Lijepe naše radili smo sličan eksperiment s graškom i bilo je tu zanimljivih rezultata, ali još ih moramo sve prikupiti i napraviti kvalitetnu obradu podataka, i onda možemo doći do nekih konkretnih zaključaka. U ovom eksperimentu sa sjemenom pomidora, jedna je letjelica bila na visini od oko 23 kilometara, a druga na 28 kilometara. Svaki pokus mora imati jednu kontrolnu grupu da bi se imalo s čime uspoređivati. Bitno je da građani sve tri skupine sadnica koje su dobili tretiraju u jednakim uvjetima, kako bi mogli vidjeti isključivo razlike koje se događaju zbog boravka u svemiru, kaže Lađarević.
Provedba eksperimenta ostvarena je u koordinaciji sa projektom "Slow Food na djelu: mladi i budućnost prehrambenog sustava u Hrvatskoj".