U srednjem je vijeku, priča glasi, Carska šuma bila u vlasništvu moćne plemićke obitelji Castropola čiji su članovi ubijeni. Samo se jedno dijete uspjelo spasiti jer ga je sluga sklonio u pulski Franjevački samostan. Upravo je taj, jedini preživjeli sin Šijansku šumu kasnije poklonio samostanu u čijim rukama ostaje do 1805. godine

Prostrana livada u srcu Šijanske šume već od ranog jutra vrvi ljudima i psima. Pulska je šuma ili, službeno, Park šuma Šijana toliko velika da, zaista, na prvi pogled ne vidite nikoga. No, onda vam se oči malo priviknu na gustiš i nepregledne krošnje stabala, a pluća na svježi zrak. I tada vam postane jasno da među deblima Puležani svih uzrasta itekako provode svoje slobodne vrijeme. Tišinu periodično prekine tek cika djece ili pjev ptica. Nekadašnji Kaiserwald (Carska šuma), kako se u doba Austrougarske nazivala, prava je zelena oaza nadomak centru grada.

Penzioner, 63-godišnji Puležan Željko Koblar po jednoj od trim staza hoda sa štapovima za nordijsko hodanje. Nekoć je bio član planinarskog društva. Još uvijek tu i tamo ode u planine, ali sada radije pješači. 

Trkalište za bicikle

- U Šijansku šumu dolazim već neko vrijeme, dva do tri puta tjedno. Otišao sam vidjeti i šumu na Busoleru, ali ovdje mi se više sviđa, priznaje Željko. U Šijansku šumu s Velog Vrha dolazi automobilom. Parkira u blizini jedne od rampi i onda krene u jutarnje hodanje. Kondicija se, veli, mora održavati. To potvrđuje i poznata labinska atletičarka Barbara Belušić. Protutnjala je pored nas brzinom munje.

Građani kao i nekada u taj zeleni raj dolaze iz svih kvartova. Danas je to puno lakše, automobile posjeduju gotovo svi. Međutim, nekad se iz grada u Šijansku šumu dolazilo pješice današnjom Ulicom 43. istarske divizije ili pak, od 1909., gradskim tramvajem.

Bila je krajem 1980-ih godina i trkalište za prve bicikle. A upravo tim prijevoznim sredstvom put Šijanske šume dopedalirali su pulski judaši, seniori kluba Istarski borac. Njih četvero s trenerom Shunom Kondom u hladovini velikih hrastova trenira dvaput tjedno. Trče, održavaju kondiciju, vježbaju. Ovdje je, kaže sportaš Damjan Sokolović, puno ljepše nego u Pattinaggiu gdje su smješteni uz cestu.

Odmak od gradske gužve, prometa i ubrzanog životnog ritma, pogotovo u ljetnim mjesecima, razlog je broj jedan za dolazak u Šijansku šumu.

Marina i njezina prijateljica došle su s djecom. Igraju se na ljuljačkama, klackalicama i ostalim napravama, a ima ih zaista mnogo. S njima je i pas Hugo. Na povodcu je jer su netom prije nego što smo došli popričati u blizini prošla dva velika psa.

- Danas smo gledali gdje bismo mogli otići u prirodu, a da nije plaža. Još uvijek nije prehladno za otići na more, ali tamo idemo popodne. Šijanska je bila najbolje rješenje, govori Marina. 

Gradski parkovi

Ljudi u šumu u najvećem broju, pojašnjava, dolaze kasnije. Oko 11 sati, podne. I popodne, napominje, nakon 17 sati šuma bude doslovno krcata. U to vrijeme se već vrate s posla, pa predvečer provode u zelenilu. Tada je, upućuje nas, i kafić na velikoj livadi već u pogonu. S radom počinje u 14 sati, a vikendom već od jutra. Za drvenim stolovima ispijaju se kave i vode duge ćakule. Šijanska je, kaže Marina, idealna i za djecu i za Huga. Marinina prijateljica, pak, u šumu zalazi pretežito u hladnijim mjesecima. U toplije vrijeme, na proljeće i ljeto, šumu izbjegava. Naime, kaže da zazire od krpelja. Marina s tim krvožednim člankonošcima nema problema. Više joj odgovara Šijana nego gradski parkovi koji su, veli, ili veoma mali, ili su na suncu pa nema dovoljno hlada, ili su smješteni tik uz cestu.

Mnogobrojna drveća su u Šijanskoj šumi zasađena u austrougarsko doba. Uklonjeno je nisko raslinje, a prazna mjesta popunjena su hrastovima, orasima, kestenima, javorima i borovima, poznatim pinjolima. U podnožju tog drveća kasnije je niknuo bršljan, ali i ciklame po kojima jedna staza danas nosi ime.

Posjetitelji se svakako slažu u jednom: Šijanska šuma je unikatna zelena površina u Puli. Jedan od onih koji su zaljubljeni u to gradsko zelenilo je i Luka Ferri. Uhvatili smo ga dok je odrađivao seriju trbušnjaka. On je, naime, ujutro tamo dolazi vježbati. To mu je rutina.

- Šijanska šuma je pravi pulski dragulj! Savršena je. Da ju je čovjek išao raditi, ne bi je bolje napravio. Dođem redovito. Uglavnom ujutro. Napravim svoj đir. Uđem na ulaz kod Green Gardena, malo trčim i onda dođem na sprave, kaže Luka koji napominje da šuma pruža zaštitu od visokih ljetnih temperatura. Stabla rade hlad, trčati se može bez straha od ekstremnih vrućina. On ima sreće da mu je to blago doslovno pred nosom. Živi u neposrednoj blizini Metisa, pa smo se, sve zlo s time, našalili da među drvećem bježi od dima i smeća.

Povezane vijesti

• 1. maj: U nedjelju besplatan grah u Šijani
• Pula: Proslava uz fažol i crvene karanfile
• Festival trčanja u povodu Svjetskog dana sporta