PIŠE Milan PAVLOVIĆ
Pet milijuna kuna razdora
Neočekivana uplata i pet milijuna kuna koji se preko noći neplanirano i iznenada pojave na računu tvrtke vlažni je san, složit ćete se, većine poduzetnika. I to doslovce san, jer tako nešto, ni kad su daleko manji iznosi u pitanju, ne događa se baš često. Svi oni koji su se bavili bilo kakvim biznisom dobro znaju da naplata često zna biti vrlo mukotrpan posao i da u tom poslu, ako i možete računati na nekakvo iznenađenje, onda je puno izvjesnije da će to biti prazan račun koji će vas dočekati nakon što vam je netko po stoti put čvrsto obećao podmirenje nekog duga.
Dakle takva situacija, za koju se može kazati da je rijetka poput mitskog jednoroga i koja bi bila blagoslov za gotovo svakog gospodarstvenika, dogodila se ovih dana Uljaniku. No, umjesto sreće zbog priliva novca na koji u toj mjesecima financijski iscrpljenoj tvrtci doista nitko nije računao, ona je Uljaniku donijela pregršt novih nepotrebnih briga i imala efekt pravog malog tsunamija. Apsurd i bizarnost, ni prvi ni zadnji u ovoj predugoj eri Uljanikovih apsurda i bizarnosti, uznemirio je duhove i zaprijetio da pokida krhke spone povjerenja koje su među osnovnim sudionicima ove drame u zadnje vrijeme kako-tako uspostavljeni.
Glavnu premisu više-manje znate. Uglavnom "novac razdora", premda za to nema službene potvrde, prema svemu sudeći stigao je zbog oslobađanja depozita kojim je Uljanik u jednoj poslovnoj banci osigurao kredit za realizaciju jedne u međuvremenu otkazane gradnje. Nakon otkazivanja obaveza, plaćanje kredita palo je na jamca - državu te je prestala potreba za kolateralom. Depozit je oslobođen te se novac bez ikakve najave vratio na račun Uljanika d.d. Budući da je taj račun, kao i računi većine ostalih Uljanikovih društava već mjesecima u blokadi, svih pet milijuna uplaćenih kuna se na temelju ovrha u Fini automatski redistribuiralo. Zbog višemjesečne neisplate plaća, prvi u redu naplate bili su djelatnici holdinga, a kako je njih samo 23, pristiglim novcem uspjeli su ovršiti sve zaostale plaće. S ostatkom su se namirili ostali vjerovnici, među kojima je najviše novca povukla država.
Glasina da su tim novcem isplaćene plaće samo menadžerima Uljanika nije istinita, ali je dovoljno neugodna bila činjenica da su se među njima našla dvojica predsjednika Uprave, bivši, Gianni Rossanda, i aktualni, Emil Bulić. Aktualni čelnik kompanije u iskrenom je nastupu kazao da mu je zbog novonastale situacije jako neugodno i da ga to zadnjih dana jako opterećuje. No, činjenica je da bi, u situaciji kada se neisplaćene plaće mogu naplatiti samo kroz ovrhe, svima trebalo biti jasno da prioritet doista ne određuje podjela na direktore i radnike, već redoslijed kada će, tko i koliko biti namiren, ovisi o svojevrsnom ruletu uplata na blokirane račune Uljanikovih društava.
Neki su eto uspjeli ovršiti sve, neki su tek dobili minimalce, a nekolicina Uljanikovih direktora čak ni to, jer od zadnje pune plaće u rujnu nisu dobili ništa. No, to je nažalost tako, jer Uljanik trenutno teško može utjecati na mnoge od aspekata svog poslovanja, a pogotovo one koje se tiču financija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
