Evo, baš smo dobili dopis od Grada Pule da moramo iseliti do kraja mjeseca rujna, ali nam ništa ne nude. Ništa! A ja ne znam gdje ćemo. Ovdje živimo već sedam godina. U tri sam navrata radio u Uljaniku, a na Zavod za zapošljavanje otišao sam iz Tehnomonta. Što ćemo učiniti, u ovom trenutku nemam pojma, kaže Damir Vinter u ime svoje četveročlane obitelji

Lako je živjeti na Valovinama ljeti, kad je toplo, kada je vrijeme kupanja, kada ovdje dolaze i prolaze mnogi turisti i kamperi. Trebate doći zimi, kada je hladno, mračno, kada ovdje nema nikoga i sve je pusto da čovjeka lijepo strah ulovi, čujemo u prolazu danas napuštenog i devastiranog kampa Valovine. Nekada su tu obitavali časnici i dočasnici Hrvatske vojske. Iako privremeno, odužilo se to i na duže od dva desetljeća, pa su se tu mnogi poženili, neki i razveli, neki dobili djecu, a ta su djeca u međuvremenu završila i škole, odrasla. Danas je u kampu useljen tek jedan bungalov. Svi ostali su prazni, srušeni, bez krovova i vrata, stanari su im odavno otišli, a neki i umrli.

Nisu mogli birati

        Dolazimo pred vrata trošnog bungalova koji samo na prvu izgleda neuredno, a zapravo uočavamo da je i pregrađivan i uređivan za potrebe četveročlane pulske obitelji Vinter. Glava obitelji Damir Vinter dočekuje nas rezigniran posljednjim dopisom koji je netom primio od vlasnika zemljišta, Grada Pule.

- Evo, baš smo dobili dopis da moramo iseliti do kraja mjeseca rujna, ali nam ništa ne nude. Ništa! A ja ne znam gdje ćemo. Ovdje živimo već sedam godina. Došao sam u ovaj bungalov na poziv prijatelja, inače branitelja koji me zvao da dođem kada je on preselio u stan, jer nismo imali gdje živjeti i svi su znali da smo podstanari i da teško živimo s obzirom da sam ostao bez posla. Nismo mogli puno birati. Žena isprva nije bila baš sretna jer su djeca bila mala, ali kasnije se navikla, a, eto, sada moramo opet seliti, gotovo u dahu ispričao nam je Damir Vinter.

Dodao je da i sam ima status branitelja, ali ne i status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Točnije, prema rješenju koje je dobio u lipnju mjesecu, kaže nam, priznali su mu invaliditet manji od 20 posto, što znači da nema pravo ni na kakve druge beneficije poput zemljišta, povoljnijih kredita, stana…

- Po struci sam brodograditelj, ali sam već duže nezaposlen i na Zavodu za zapošljavanje. U tri sam navrata radio u Uljaniku, a na Zavod sam otišao iz Tehnomonta gdje sam zadnje radio. Gdje ćemo odseliti, vjerujte mi da u ovom trenutku nemam pojma, rekao nam je Vinter.

Ništa od hotela?

Valja podsjetiti da je Grad Pula unatrag četiri godine, nakon što se uknjižio kao vlasnik zemljišta, sudskim putem krenuo rješavati status bespravnih stanara kampa Valovine. Tada je uručeno čak 105 poziva da se odazovu sudskim raspravama kojima je Grad želio dokazati da smetaju njegov posjed i da svoja privremena prebivališta u kampu moraju napustiti u roku od 60 dana. Neki su to i učinili, neki su dobili stanove, neki zemlju na kojoj su izgradili kuću, a neki su, na žalost, i umrli. Kako su se iseljavali, započeli su se useljavati neki drugi nelegalni stanari pa je i tome Grad odlučio stati na kraj ponovnom deložacijom. Međutim, ovaj su put odlučili odmah srušiti ispražnjene bungalove da bi spriječili novo useljavanje. Tako se i danas ovdje nalaze ostaci mnogih građevina, ili kao hrpe kamenja, ili kao goli zidovi bez krovova, prozora i vrata. A ima i puno, ali doista puno smeća koje je s vremenom prekrila visoka i gusta trava.

- Pokušavam mrežom sakriti to jedno smetlište blizu bungalova, ali onda dođe vjetar i svu mrežu pokida. Ali znate što je najtužnije? Što je to smeće bivših stanara Valovina koji su dobili stanove, krenuli ih renovirati, a onda sve svoje smeće iskrcali ponovno na Valovinama. Pa zar to nije tužno, pita se Vinter.

Povezane vijesti

• Obitelj Cvjetković napustila kuću na Bukovcu
• Novigrad: Neslužbeni azil za pse korak do zatvaranja
• Pasji život u doba deložacije