Prošlog tjedna pulski dogradonačelnik Robert Cvek uspio je barem malo podsjetiti na Vladu Gotovca i Martina Luthera Kinga. Malo, ali dovoljno da se to zabilježi kao velik iskorak tog lokalnog, često opravdano osporavanog političara zbog njegovih jeftinih populističkih poteza

Povijest pamti nadahnute govornike i njihove govore koji su svojim porukama obilježili neko vrijeme. Neki govornici u ropotarnicu povijesti posloženi su kao diktatori jer su poticali na nesnošljivost, nasilje i rat. Neki su pak svojim govorima mijenjali sadašnjost i kreirali budućnost, govorili su uzvišeno i hrabro, ne bojeći se posljedica i odmazde. Kao takvog, recimo, novija hrvatska povijest pamti govor čelnika liberala, filozofa, publicista i pjesnika, jednog od najvećih intelektualaca svojeg doba Vlade Gotovca. On se u osvit rata '91. obratio generalima jugovojske govorom koji je istodobno ledio krv u žilama i srce ispunjavao ponosom.

Gotovčeva poruka

        U nadahnutom i hrabrom istupu pred tadašnjom Komandom V. vojne oblasti u Zagrebu poručio im je - "Generali, Hrvatska se ne boji". Neprijateljskoj strani poslao je snažnu poruku prepunu emocija, poruku o životu i smrti, o dostojanstvu i sramu. Generalima JNA, spremnima na agresiju na Hrvatsku, poručio je da će umrijeti u pustoši svog mrtvog srca.

"Sramit će vas se vaša djeca jer ste izgubili ljubav. Sramit će vas se vaše žene jer ste bili ubojice tuđe djece. Sramit će vas se vaše obitelji jer ste uništavali tuđe obitelji. Zapamtite dobro, dragi Zagrepčani: sve što oni žele jest da nas izjednače sa sobom, oni žele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao oni, da budemo bez ičega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuđim domovima kao oni, da živimo u tuđim gradovima kao oni. Ali mi imamo svoje domove i gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju, i zato neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde."

Tako je govorio Vlado Gotovac čiji je govor, nažalost, bio proročanski. Sve čega se on bojao, dogodilo se. Generali JNA doslovno su zapalili Hrvatsku.

U pravom trenutku

Vjerojatno najpoznatiji govor u 20. stoljeću dogodio se u Washingtonu 28. kolovoza 1963. godine. Održao ga je borac za ljudska prava i jednakost među ljudima bez obzira na boju kože Martin Luther King. Dobitnik Nobelove nagrade za mir par godina kasnije ubijen je u atentatu. Okolnosti nikada nisu bile rasvijetljene, a ubojica je do danas ostao nepoznat. Martin Luther King svoj znamenit govor o pravima obespravljenih i potlačenih održao je pred 200 tisuća ljudi. Govor poznat po nazivu "I have a Dream" ili "Snivam" potaknuo je crnce kao američke građane drugog reda da se još žešće bore za svoja prava.

"Ja imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj nitko o njima neće donositi sud po osnovi njihove boje kože, nego po osnovu njihovog karaktera", među ostalim je rekao Martin Luther King koji je svojim govorom pomicao granice mogućeg. Stvarao je pretpostavke za jednakopravnost crnaca s bijelcima, relativizirao je boju kože i apelirao da je važno samo to jesi li dobar čovjek ili to nisi. Povijest ga pamti kao velikog čovjeka oslobođenog osjećaja mržnje prema onima koji su zatirali prava crnaca.

I Vlado Gotovac i Martin Luther King su neponovljivi junaci svog vremena, pronositelji plemenitih ideja s kojima su iskoračili u pravom trenutku. Njihova osobna hrabrost nadilazila je rizike koji su ih pratili. Hrvatska, srećom, više ne ratuje s jugovojskom i četnicima, a Crncima su u Americi priznata prava.

Hristos se rodi

Prošlog tjedna pulski dogradonačelnik Robert Cvek uspio je barem malo podsjetiti na Vladu Gotovca i Luthera Kinga. Malo, ali dovoljno da se to zabilježi kao velik iskorak tog lokalnog, često opravdano osporavanog političara zbog njegovih jeftinih populističkih poteza. Cvek je ovoga puta konačno pokazao da ima i svoju drugu, bolju stranu. Kao neupitni i glavni kandidat za prvog čovjeka Pule, na čije mjesto bi trebao doći kad aktualni gradonačelnik i šef IDS-a Boris Miletić prema stranačkom planu i nadama zasjedne na tron istarskog župana, Cvek je povukao hrabar i odvažan potez kojim se Pula opravdano svrstava uz bok gradova koji podržavaju istospolnu ljubav.

Dvjema mladenkama - Annemarie Woodward i Verity Gamble - na svom Facebooku profilu zaželio je puno sreće. "Sretno mladenkama", napisao je Cvek. Ova njegova čestitka mogla bi ići u red onih koje po značaju i simbolici podsjećaju na Sanaderovu "Hristos se rodi". Na pravoslavni Božić u siječnju 2004. godine Sanader je poslao jaku poruku pomirbe i suživota pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj. Cvek pak sada onima koji prakticiraju istospolnu ljubav, koja se teško prihvaća, u njihovoj posebnosti šalje poruku tolerancije.

Valja vjerovati da ova njegova poruka nije dodvoravanje biračima. Realno, to je teško i pomisliti. Pula je, naime, u jednom svom segmentu, u dijelu starijih i IDS-u sklonijih birača, ipak prilično tradicionalna i konzervativna sredina. Takvima se vehementni Cvek vjerojatno neće previše sviđati, no to je dodatan razlog i podrška tezi da je pulski dogradonačelnik "Sretno mladenkama" izjavio iz uvjerenja da homoseksualci imaju pravo na svoj način života kojim, uostalom, doslovno nikoga ne ugrožavaju.

Iz Gradske palače odaslao je poruku podrške svima onima koji su po bilo kojem pitanju zbog nekih svojih specifičnosti manjina naspram drugačije većine. Pula s ovakvim Cvekom - koji će se više baviti pravnim pitanjima pa tako i oko ljudskih prava, a manje iritantnim IDS-ovim kadroviranjem spuštenim i na najniže razine funkcioniranja lokalne samouprave te s njome povezanim poduzećima - može biti moderna i ukorak s nekim europskim standardima. Istri naprosto treba Pula uključivosti, a ne isključivosti.

Društveni prognanici

Cvek kao da konačno shvaća da treba živjeti različitosti u koje spadaju i stranačke. On i njegovi trebaju iskreno vjerovati da onaj koji nije u IDS-u nije smrtni neprijatelj nego samo politički suparnik. I takve različitosti treba suštinski živjeti, a ne samo formalno promovirati dok se već iza ugla vodeća stranka razračunava s neistomišljenicima. Drugačije među nama, i prema seksualnom i prema političkom opredjeljenju, treba poticati da se realiziraju onako kako njima odgovara, a ne im to onemogućavati ili ismijavati. Pitanje tolerancije na istospolne brakove i veze prije svega pokazuje civilizacijski doseg neke sredine. Cvek je Puli prijateljskom porukom homoseksualcima "Sretno mladenkama" dao novu i drugačiju dimenziju.

Sa "Sretno mladenkama" poručio je, između redaka, da shvaća kako je život homoseksualaca žalosno sputan okovima podjela i lancima diskriminacije i kao takav je modernoj i građanskoj Puli neprihvatljiv. Isto to je rekao i Martin Luther King za život crnaca u Americi. Cvek se nultom tolerancijom na nasilje prema muškarcima koji vole muškarce i ženama koje vole žene očito spreman suprotstaviti gromoglasju onih kojima su homoseksualci teški bolesnici, njihove parade iritantne i nepotrebne, a držanje za ruke gadljivo.

Kad je Martin Luther King u svom nadahnutom govoru rekao da crnac još čami na rubovima američkog društva, osjećajući se prognanikom u vlastitoj zemlji i kad je pred 200 tisuća ljudi upozorio na dramatičnost tog neodrživog stanja te kad je ljudima obećao neotuđivo pravo na život, slobodu i traženje vlastite sreće, kao da je opisivao ponekad žalostan status homoseksualaca u hrvatskom društvu. Sputani, neprihvaćeni, napadani i ismijavani, homoseksualci su na marginama te opterećeni svojim životnim izborom kao stigmom s kojom se teško nositi.

Mjesta za sve

Pula bi s modernim i progresivnim Cvekom - koji je nakon dugo vremena pokazao malu dozu karaktera državnika, a ne samo sliku i priliku lokalnog političara, kadrovika i polutapkaroša koji, doduše, ne (pre)prodaje, nego po stranačko-interesno-prijateljskim linijama distribuira karte za društvene i zabavne događaje po gradu - konačno mogla prosperirati. Politika je borba za opće dobro, briga o interesima heterogene i po mnogim pitanjima razjedinjene zajednice. Politika je i kurva i umjetnost kompromisa; dobra politika stvara, loša politika razara društva, norme, odnose i pojedince. Politika nije samo uzimanje i pohlepa, nego i davanje, pružanje sigurnosti onima koji se osjećaju nesigurnima.

I zato je na Cveku, kao prvom potencijalnom kandidatu za mjesto pulskog gradonačelnika, velika obveza da promovira vrijednosti koje naš svijet čine boljim, ugodnijim, pravednijim i poštenijim mjestom za život. Mjestom gdje za svakoga ima dovoljno mjesta. I za pedere. Konačno da je i Cvek pogodio u sridu.

Povezane vijesti

• Usvojen ližnjanski proračun
• Pulska starogradska jezgra dobit će sasvim novo ruho
• Prozviždali Puljani