VREMEPLOV
OBJAVLJENO U GLASU ISTRE U STUDENOM 1971. GODINE: ZAPOČEO STUDENTSKI ŠTRAJK Početak kraja hrvatskog maspoka, uhićeno 2.000 građana
Štrajk studenata započeo je 22. prosinca prije 48 godina u Zagrebu i trajao je do 3. studenog. Bio je to vrhunac maspokreta, nastavak hrvatskog proljeća čiji su sudionici tražili prosperitet Hrvatske. Studentski štrajk bio je povod za sječu hrvatskog rukovodstva, hapšenje, represiju, otpuštanje proljećaraca s posla što je uslijedilo nakon sjednice SKJ u Karađorđevu 1. prosinca
Krajem studenog 1971. godine dogodio se najveći štrajk zagrebačkih studenata s dramatičnim posljedicama za Hrvatsku. Te su jeseni naprosto satrani protagonisti hrvatskog proljeće.
"Studentski lideri pozivaju na štrajk protiv savezne birokracije", glasi naslov članka objavljen 23. studenog prije 48 godina. Štrajk studenata započeo je 22. prosinca u Zagrebu i trajao je do 3. studenog. Bio je to vrhunac maspokreta koji se založio za prosperitet Hrvatske nakon kojeg je uslijedila sječa hrvatskog rukovodstva započeta na sjednici SKJ u Karađorđevu 1. prosinca. Hrvatsku su zadesila hapšenja i velika represija.
Bojkot nastave
Neposredan povod štrajku bio je problem oko tadašnjeg deviznog režima prema kojem su sve devize odlazile u Beograd odakle se zatim novac distribuirao na štetu Hrvatske koja ih je najviše ostvarivala. Na studentskom skupu poziv na štrajk potpredsjednika Saveza studenata Zagreba Gorana Dodiga podržalo je dvije tisuće studenata koji su mu skandirali: "Studenti - radnici". Dodig ih je ipak upozorio da ne izlaze na ulicu kako ih ne bi izmasakrirala policija. Predsjednik studenata Dražen Budiša pozvao je studente da dođu na fakultete sljedećeg dana, ali da bojkotiraju nastavu, što su oni i učinili. Na Elektrotehničkom, Strojarskom i Farmaceutskom fakultetu sa studentima su se solidarizirali i profesori. Radnici tvornica Rade Končara i Nikole Tesle podržali su studente kao i kolege studenti u Zadru i djelomično Splitu, dok je Riječko sveučilište energično osudilo štrajk. Čak je i Klub studenata iz Istre objavio da se protive obustavi nastave iako su za promjenu deviznog režima. Proglas protiv štrajka izdao je i pulski fakultet uz naglasak da su za promjenu deviznog režima i bankarskog sustava u zemlji.
Savez komunista Hrvatske javno se usprotivio studentskom štrajku, ali im to nije puno pomoglo. "Poziv na štrajk - usluga je protivnicima amandmana", izjavio je Pero Pirker.
Isključeno 70.000 komunista
Početak studentskoga štrajka, u drugoj polovici studenoga 1971., dao je izliku SKJ za sječu hrvatskog vodstva na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom. Krajem 1971. i početkom sljedeće godine uhićeno je i osuđeno više od dvije tisuće građana zbog sudjelovanja u hrvatskom proljeću. Matica hrvatska je ugašena silom i rad joj je zabranjen. Raspušten je Savez studenata Hrvatske, zabranjen Studentski list. Ugašeni su brojni drugi listovi, a mnogim medijima promijenjena uredništva. Iako nije proglašena, uvedena je cenzura. Brojni su ljudi uhićeni, otpušteni i dugo se nisu nigdje mogli zaposliti niti javno istupati. Poticalo se novo iseljavanje Hrvata u inozemstvo i nisu se smjeli vratiti. U SKH su napravljene čistke. Brojni su članovi izbačeni ili degradirani. Nebrojeni dužnosnici u gospodarskim sustavima, ako nisu otpušteni, smijenjeni su ili degradirani do ponižavajuće niskih položaja. "Računa se da je bilo oko sedamdeset tisuća isključenih članova SKH. Tijekom prvog polugodišta 1972. bilo je isključeno ili je samo otišlo oko 60-70 posto političkih, privrednih i drugih partijskih dužnosnika. Ni u jednoj komunističkoj partiji do tada nije bio tako drastičan progon, napisala je kasnije Savka Dabčević-Kučar.
Porinut Berge Tiger
U to je burno vrijeme prije 48 godina u Uljaniku spojen u moru prvi mamut brod koji se prvotno zvao Berge Tiger. Tri puta veći od najvećeg broda koji se do tada gradio u našim brodogradilištima izgrađen je u dva dijela da bi bio spojen u moru. U jednoj noći spajalo ga je 45 najboljih varioca Uljanika. Ispod dviju polovica broda postavljen je podvodni tunel uz pomoć dizalice "Veli Jože". Mamut od 225.000 tona nosivosti bio je dugačak 314 metara, a gradio se za norveškog brodovlasnika Sigvala Bergesena. Ovaj je supertanker isporučen naručitelju sljedeću godinu, ali nije dugo plovio. Berge Istra kako ga je krstila kuma broda Jovanka Broz bio je prvi u seriji od četiri jednaka broda. Njegovi su blizanci ponijeli imena Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga. Berbe Istra i i Berge Vanga imali su lošu sudbinu.
Brod Berge Istra je bio na putu iz Tubarãoa u Brazilu do Japana dok je prevozio željeznu rudu kada je 30. prosinca 1975. iznenada izgubljen kontakt s plovilom u Tihom oceanu (blizu otoka Mindanaa, Filipini). Nakon tjedan dana 7. siječnja 1976. brod je proglašen nestalim, a pokrenuta operacija potrage nije donijela nikakva rezultata pa je prekinuta 10. siječnja iste godine. Život je izgubilo 30 članova posade. Preživjela su samo dvojica, španjolski državljani Imeldo Barreto Leon (41) i Epifanio Lopez (39), koje je na splavu pronašla japanska ribarica 20. siječnja 1976. godine. Do današnjeg dana, brodarska tvrtka čuva tajnost s obzirom na uzrok nesreće. Najistaknutija teorija tvrdi da su uzrok mogle biti eksplozije uzrokovane ostacima nafte u teretnom odjeljku koji je napunjen željeznom rudom. Berge Vanga, brod blizanac, nestao je pod sličnim okolnostima četiri godine kasnije, brod koji je mogao prevoziti i naftu i željeznu rudu. Nakon ova dva nestanka nikada se više nisu gradili kombinirani brodovi poput ovih, a nafta nikad više nije prevožena zajedno s rudom.
Samodoprinos u Puli
U Puli se tih dana pripremao samodoprinos za zdravstvo, školstvo i mjesne zajednice. Gradonačelnik Josip Lazarić poslao je pismo svim građanima tadašnje Općine Pula da mu pošalju prijedloge što se želi izgraditi i dobio je mnoštvo odgovora. Mahom su bili u skladu s planom općine. Samodoprinosom se planiralo izgraditi pulsko rodilište što je i dovršeno 8 godina kasnije. Na definitivnom spisku investicija bio je i dom mladosti, škola u Savičenti, uređenje sportskih objekata u svim mjestima oko Pule, danas općinskim središtima, kao i uređenje društvenih domova - tada nazivanim mjesnim zajednicama. Predviđalo se trajanje samodoprinosa od pet godina kada bi se iz neto plaća i mirovina građana izdvajalo 1,4 posto. Doprinosa su bili oslobođeni oni čiji osobni dohodak ili mirovina ne prelazi minimalac. I danas nam služe brojne građevine izgrađene samodoprinosom u sedamdesetim godinama premda im treba obnova nakon pet desetljeća.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
