Nova lica politike

Na početku još jednog dugog izbornog razdoblja što započinje europskim izborima u svibnju te završava izborom novog sastava Hrvatskog sabora najkasnije krajem 2020. godine, postaje sve očitije kako najvažnije političke stranke žele promijeniti i lica koja ih predstavljaju. Umjesto dosadašnjih zastupnika i promotora stranačke politike, pojavljuje se nova politička generacija čija je zadaća djelovanje u drukčijim, promijenjenim političkim okolnostima.

Već prvi pogled na nacrte kandidacijskih lista za izbore za Europski parlament pokazuje da su na njima nova politička lica, manje poznata najširoj javnosti, ali spremnija za političko djelovanje koje se ne zasniva na svjetonazorskim konfliktima i staromodnim modelima pučkih tribuna, nego na suradnji, dogovoru i koalicijskom sporazumijevanju. U Istri je to vidljivo kroz djelovanje IDS-a, ali i nacionalnih stranaka aktivnih u ovdašnjem političkom životu. Posljednje „pomlađivanje” svog imidža IDS je poduzeo slanjem Emila Dausa u Hrvatski sabor, koji je tamo ovog tjedna održao i svoj prvi govor.

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić odlučio je u utakmicu za Europski parlament poslati mladu Puležanku Sanju Radolović umjesto „iskusnih” kadrova poput Dalibora Macana ili Peđe Grbina. U HDZ-u Istre također nema više kadrova iz devedesetih godina prošlog stoljeća, zagrebačka središnjica poklonila je povjerenje Jurici Šiljegu i Moniki Udovičić. Nova politika vidljiva im je u tome što u Umagu koaliraju s SDP-om, a nisu rijetki oni koji to vide kao malu vježbu za neku buduću koaliciju na visokoj razini.

Nova politika više ne ističe narodne poslanike poput nekadašnjeg IDS-ovca Damira Kajina ili seljačkog tribuna iz HSS-a Josipa Pankretića, nego moderne političke „tehnologe” koji poznavajući političku proceduru traže najbolje za svoje biračko tijelo i za interese vlastite stranke. U smjeni generacija koju ćemo vidjeti u narednom dvogodišnjem političkom ciklusu posve sigurno neće napredovati politički bukači i oriđinali, barem kad se radi o ozbiljnim i uređenim strankama. U strankama pokretima, poput Živog zida ili Mosta, smjestit će se "pernari" i "grmoje" čija je politička kultura još na razini prvobitne akumulacije demokracije i višestranačja u Hrvatskoj.

Drugim riječima, u hrvatskoj i, uže gledano, istarskoj političkoj areni pojavljuju se političari bez opterećenja iz starog režima, bez sudjelovanja u prijelomnim devedesetim godinama, te bez repova iz nultih godina 21. stoljeća. To je vidljivo već na početku novog „miješanja karata” u stranačkim centralama, ali i u novim političkim inicijativama se namjeravaju, poput stranke Dalije Orešković, u potpunosti osloniti na nova lica u politici.

Završetak tog ciklusa mogao bi se dogoditi na parlamentarnim izborima čiji je redoviti rok kraj 2020. godine. Dogode li se oni prije vremena – možda već nakon europskih izbora – pred očima nacije nestati će brojni „pretplatnici” na fotelje u Hrvatskom saboru i Banskim dvorima.