Radaušev spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, postavljen u Puli 1953. godine, ima neobičnu povijest: trebao je biti postavljen u francuskom gradiću Villefranche-de-Rouergue kako bi se obilježila pobuna bošnjačkih i hrvatskih pripadnika 13. SS Handžar divizije protiv nadređenih njemačkih časnika u tom francuskom gradu 1943. godine. Bila je to prva antifašistička pobuna u Francuskoj, koja je ubrzo brutalno ugušena, a gotovo svi njeni protagonisti pohvatani i strijeljani. Po završetku rata, stanovnici Villefranchea su mjesto stratišta prozvali Polje hrvatskih mučenika (Champs des Martyrs Croates). Nikada ga nisu prepustili izgradnji, nego su održavali sjećanje na pobunu, stavljajući cvijeće na mjesto stratišta.

Spomenik nije postavljen u Villefrancheu iz političkih razloga. Naime, kad je 1948. godine Tito rekao "ne" Staljinu, odnosi francuskih i hrvatskih komunista naglo su zahladili i više nije bilo uvjeta za postavljanje spomenika. Na originalnoj lokaciji u Villefrancheu je postavljena 2006. godine u spomen-parku "Pobuna Hrvata", nakon što je rad izliven u zagrebačkog Gliptoteci. Villefranche i Pula potpisali su 2008. godine sporazum o bratimljenju.

Radauš je autor i spomenika palim borcima i žrtvama fašizma na Titovom trgu u Bujama, postavljen 1954. godine. Spomenik, nazvan Pogreb partizana, podignut je uoči posjeta predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita Bujama nakon Londonskog sporazuma, kada je ukinut Slobodni Teritorij Trsta.

Na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi Radauš je sudjelovao 1971. godine. U Parku skulptura na Dubrovi postavljena je njegova kamena skulptura Glava. Te je 1971. godine Vanja Radauš samostalno izlagao u Labinu i Puli.

Mediteranski kiparski simpozij pokrenuo je 1969. godine akademski slikar i kipara Josip Diminić (1937.-2019.). Prvi susret kipara održan je u čast 50. obljetnice Labinske republike, a prvi su radovi trajno obilježili njezine granice. Za održavanje radnog dijela simpozija odabran je park Stancije Dubrova, a za smještaj skulptura pejzažna okolina stancije. Danas je u prostoru postavljeno 69 od ukupno 83 nastale skulpture, podijeljene "Bijelom cestom", jedinstvenim umjetničkim projektom u mozaiku uz land art amfiteatar u dolini Dolac. Park slovi za jedan od najpoznatijih parkova skulptura na otvorenom u Hrvatskoj.

Biografija

Vanja Ivan Radauš, kipar, slikar i pjesnik, rodio se u Vinkovcima 29. travnja 1906. godine, a preminuo je u Zagrebu u istom mjesecu, na dan 24. travnja 1975. godine, pet dana prije 69. rođendana. Pronađen je mrtav u svom ateljeu na Zmajevcu, a kako je policijska istraga pokazala, umjetnik je počinio samoubojstvo. Nikada, međutim, nisu do kraja razjašnjene okolnosti samoubojstva.

Radauš je kiparstvo studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1930. pod mentorstvom Ivana Meštrovića. On je bio jedan od onih velikih umjetnika koji su svoju neiscrpnu znatiželju hranili životom, a strast za izražavanjem tražili u likovnosti i književnosti. Bio je jedan od najplodnijih crtača i najfascinantnijih kipara koje smo ikada imali, medaljar koji je izmijenio tradicionalne obrise medalje, predani profesor, voditelj Majstorske radionice za kiparstvo i akademik, strasni heritolog (zaštitnik nasljeđa), pjesnik objavljenih i neobjavljenih stihova, zanesenjak i idealist, žestoki polemičar. Rezultat toga su njegovi golemi opusi, posebno oni kiparski i crtački.

Povezane vijesti

• Bajkovita drvena tvrđava privlačit će turiste u unutrašnjost
• Trg maršala Tita otišao u povijest
• U Beogradu mimohodom obilježen Titov rođendan