Koliko je sigurno i zdravstveno opravdano da nestručna osoba, a većina roditelja to jest - barem po pitanju medicinske stručnosti, jednom, a po potrebi i dvaput tjedno, gura štapić za testiranje u nos svome djetetu, jedno je od pitanja koje se nije postavljalo, a čini se, ni previše o njemu promišljalo kada se donosila mjera samotestiranja učenika koja stupa na snagu u ponedjeljak ujutro.

U nizu poprilično eksperimentalnih mjera, odluka i preporuka, koje se donesu, pa tek naknadno pokažu u praksi kao manje ili više uspješne ili neuspješne, nova „receptura“ Ministarstva znanosti i obrazovanja u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo trebala bi poslužiti kao prevencija u suzbijanju širenja virusa covida i to među djecom školske dobi.

Mnogi roditelji pulskih školaraca koji su nam se javili, ali koji prvenstveno zbog zaštite djece ne žele izlaziti u javnost imenom i prezimenom, trenutno dvoje o tome trebaju li preuzeti testove ili ne. No, za odluku o tome nemaju mnogo vremena. Naime, danas će biti podijeljeni testovi djeci ili roditeljima i skrbnicima, a sve u dogovoru s razrednicima. Iako je mjera o samotestiranju predstavljena kao dobrovoljna, u slučaju nepreuzimanja testova roditelji ili skrbnici djece moraju o tome potpisati izjavu odnosno nesuglasnost.

Traumatične posljedice

Neki od roditelja koji su nam se javili roditelji su i djece s teškoćama, a obratili su nam se izražavajući strah i dvojbu te istaknuli problem nemogućnosti odnosno uvelike otežanih uvjeta samotestiranja njihove djece. S druge strane, ne žele ni staviti potpis na nesuglasnost o preuzimanju testova jer u tom slučaju ponovno uvjetuju djecu na potencijalnu samoizolaciju koju su već mnogo puta prošli zbog vlastitog ili tuđeg iskustva s infekcijom. Govore da je nekoliko samotestiranja koje su morali provesti kroz brojne samoizolacije ostavilo traumatične posljedice kod djece koja sada plaču i na sam pogled na covid-test. Ponovni prolazak kroz taj proces bi bio znatno otežan, pa čak i, kako kažu roditelji, u potpunosti onemogućen, što ih stavlja u posve nezavidan položaj. Ne žele zamarati ni razrednike za koje smatraju da su ionako primorani slijediti upute ravnatelja i nadležnog Ministarstva, ali osjećaju se kao u slijepoj ulici. Jedino što žele je postupiti na najbolji mogući način za djecu. Koji je to, trenutno ne znaju ni oni sami, a nisu, navode, imali vremena ni razmisliti i reagirati.

Dr. Josip Buršić (Snimio Danilo Memedović)

Odgovore na pitanja o ovoj temi potražili smo od Josipa Buršića, specijalista pedijatrije iz Opće bolnice Pula. Po njegovom mišljenju, o ovoj je temi izostala pravovremena edukacija roditelja. Što se tiče potencijalnih loših posljedica guranja štapića u nos, dr. Buršić ističe da za dugoročne posljedice treba pitati specijaliste za uho, grlo i nos jer oni znaju koliko je točno sluznica osjetljiva odnosno vunerabilna te koliko je taj postupak opasan.

- Po meni to nije opasno, ali treba biti nježan. Nismo svi mi jednako nježni; neki roditelji to jesu, a neki mogu jače gurnuti i onda, naravno, može doći do oštećenja. Pitanje je hoće li to roditelji napraviti kako treba ili ne jer ipak treba ući tri centimetra u nos, kao što je prikazano na slici u uputama. Moglo bi se to odraditi, ali ljudi su slabo disciplinirani, pa će se sve to, po mom mišljenju, odraditi možda 80 posto kako treba. U inozemstvu postoji i način testiranja pomoću sline i kada bi taj način bio dostupan kod nas, bilo bi idealno, kaže Buršić.

Moguća izuzeća

Smatra da je za roditelje djece s teškoćama najbolje da kontaktiraju svog obiteljskog liječnika. „Potrebno je doći kod odabranog liječnika, ako treba i s djetetom, da liječnik i sestra pokažu na koji način se pravilno uzima bris i da djeca i roditelji vide da nema opasnosti. Majke koje imaju djecu s neurološkim oštećenjima i sličnim poteškoćama u razvoju su puno discipliniranije po takvim pitanjima nego majke zdrave djece. Kod manje djece, ako roditelj pristupi razumno i zrelo, sve se može lijepo napraviti. Mislim da se sluznica neće oštetiti, ali potrebno je educirati se kod obiteljskog liječnika, biti spreman na suradnju i razgovor. Teško je kad čovjek tako nešto mora napraviti sam, a o tome nema pojma. No, pitanje je i hoće li svi liječnici i sestre biti spremni na tu vrstu suradnje“, kaže Buršić i pojašnjava kako postupiti u slučaju da se radi o djetetu s teškoćama kojima je često teže pristupiti. „Možda autistični spektar i nije tako strašan u usporedbi s djecom s jačim oštećenjima poput cerebralne paralize. U svakom slučaju, roditelji se trebaju javiti svome liječniku i vidjeti što se može učiniti. Liječnik bi u objektivnim okolnostima trebao dati ispričnicu i obrazloženje da se bris ne uzima zbog određenih razloga, opisati probleme i zaključiti da bi moglo doći do oštećenja. Netko može imati i oštećenje u nosu ili često krvarenje iz nosa, pa treba provjeriti koliko tu ima smisla gurati štapić u nos ili ne, ali onda obiteljski liječnik može zatražiti i mišljenje specijalista za uho, grlo i nos“, pojašnjava Buršić i kaže da liječnici primarne medicine djeci imaju ovlasti dati izuzeće od takvih postupaka ukoliko se utvrdi da razlozi za to postoje. U tom slučaju, izuzeće se daje razredniku, odnosno ravnatelju i škola bi ga trebala uvažiti. Smatra i da će kod zdrave djece biti izraženiji otpor na samotestiranje, posebno u onih u dobi između 10 i 13 godina.

Buršić nema nikakvih saznanja o tome da je o ovoj temi netko iz Ministarstva znanosti i obrazovanja niti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kontaktirao specijaliste pedijatre kada su u zajedničkoj suradnji donosili ove mjere. „Ne, Vi ste prvi koji postavljate ova pitanja“, zaključio je.

Upit o ovoj temi poslali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, koji su zajednički kreirali donošenje ove mjere, no do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore na pitanja.

Povezane vijesti

• Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio PREPORUKE I UPUTE ZA OSOBE KOJE PRELAZE HRVATSKU GRANICU
• Nacionalni stožer: U Hrvatskoj danas 92 NOVA SLUČAJA KORONAVIRUSA
• KORONAVIRUS U ITALIJI: Manje novozaraženih i više preminulih od COVID-a 19