STARA PULSKA SLASTIČARNICA
NAJBOLJI PULSKI KONOBAR ARTON RAMADANI: "Tek kad mi se gost vrati, znam da sam odradio dobar posao"
Koji put sam spontan s gostima, a koji put moram "stati". Kada vidim da su ljudi u stresu, ne mučim ih, pustim ih da oni u miru odrade svoju kavu, da odsjede ovdje u miru kako žele. Bude različitih situacija, neki su došli na kolač nakon što plate silne račune, drugi su sjeli da bi uživali. Svakom treba poseban pristup, kaže razgovorljivi Arton iz obiteljske slastičarnice u Istarskoj ulici
Kada bi se u Puli birao najbolji konobar, u najuži bi izbor po mom mišljenju morao ući Arton Ramadani iz stare obiteljske slastičarnice i caffe-bara Fortuna u Istarskoj ulici. Zna to svatko tko je barem jednom ovdje popio kavu, osvježio se limunadom ili osladio kolačem, jer sve što se ovdje naruči začinjeno je optimizmom koji šire domaćini. Arton u nezaobilaznoj bijeloj košulji s crnom leptir-mašnom, ali i cijela njegova obitelj, predstavlja sortu ugostitelja stare škole koja goste dočekuje i ispraća osmijehom, lijepim riječima, spontanom šalom. Tu se gost i ne osjeća gostom, više kao prijatelj u prolazu.
Ujakov nauk o dobrom konobaru
- Najbolji konobar uvijek se trudi biti što bolji, nikad nije zadovoljan jer uvijek može bolje. To me naučio ujak. Sjedili smo prije nekoliko godina nas pet, šest, sve konobari, a ujak nas je pitao tko je najbolji. Svi smo dignuli ruke, a on nam je rekao: "Nitko od vas, nego onaj koji se i dalje trudi biti konobar". Bitan je i trud i volja, priča Arton.
No, nije sve ni u praksi, netko je jednostavno spontan s ljudima, kao rođen za ugostitelja.
- Ovisi, koji put sam spontan, a koji put moram "stati". Kada vidim da su ljudi u stresu, ne mučim ih, pustim ih da oni u miru odrade svoju kavu, da odsjede ovdje u miru kako žele. Bude različitih situacija, neki su došli na kolač nakon što plate silne račune, drugi su sjeli da bi uživali. Svakom treba poseban pristup, kaže Arton.
Razgovaramo u poslijepodnevnim satima, nakon što je nakratko popustila poslovna strka, a Sunce zagrijalo asfalt Istarske ulice. Dok domaća hladna limunada rosi čašu, Arton povremeno skoči da pozdravi goste ili na nekom od svjetskih jezika uputi turiste, koji nisu ni gosti Fortune već su zalutali do terase, kako da se vrate do parkirališta, gdje da nađu Zlatna vrata, Arenu…
Bonjour, hellou, au revoir, do svidanja…, odjekuje terasom u parku dok goste poslužuju Arton i brat mu Gazmend.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
