U IDS-u su ostali hladne glave iako trpe sve žešće kritike medija i predstavnika ostalih političkih stranaka zbog stanja u Uljaniku i recentne saborske podrške HDZ-ovom zakonu o najmoprimcima. Politički tajnik IDS-a Giovanni Sponza koji vodi i Klub zastupnika IDS-PGS-RI na Markovu trgu smireno objašnjava da se ne bave političkom trgovinom dok o Uljaniku odluke trebaju donijeti odgovorni u Zagrebu i Bruxellesu.

- IDS je pod kritikama političkih suparnika zbog Uljanika.   Tvrde da i Vaša stranka snosi dio krivice za probleme brodogradilišta. Što im odgovarate?

- Da je pitanje Uljanika preozbiljna tema da bi se na njoj prikupljali politički poeni uobičajenim metodama konstruiranja i klevetanja. Oni koji plasiraju takve konstrukcije znaju da to nije istina, što su uostalom i sami priznali. To su prvoloptaške provokacije koje mogu samo naštetiti interesima Uljanika, Pule, Istre i Hrvatske. Na situaciju u Uljaniku, uz Europsku uniju, mogu utjecati isključivo tri aktera - Uprava, Vlada Republike Hrvatske i strateški partner. Od svih njih očekujemo tri stvari: da sačuvaju radna mjesta, da zadrže brodogradnju i da osiguraju uvjete da Uljanik iz svega ovog izađe kao jača i konkurentnija tvrtka.

Primjer Mirne

- Dok ste bili u mandatu gradonačelnika Rovinja, imali ste dosta problema s tvornicom Mirna?

- Sve to me podsjeća na situaciju s rovinjskom tvornicom Mirna od prije nekoliko godina, kada su određene grupacije neodgovornim pristupom gotovo dovele Mirnu pred zatvaranje, a radnike i kooperante bez posla. To je uvelike otežalo kompleksan proces spašavanja Mirne. Na sreću, Mirna danas ima novog ozbiljnog vlasnika koji je uložio značajna sredstva i koji uredno posluje.

- Ipak, zašto je Uljanik u situaciji u kojoj je?

- Moramo osvijestiti da je osnovni problem koji je pogodio sva brodogradilišta u Europi velika svjetska gospodarska kriza iz 2008., koja nije zaobišla ni brodogradilišta u Hrvatskoj. Zbog krize je drastično pao broj narudžbi i brodovi su se prestali graditi. Nadalje, jedino Uljanik od svih hrvatskih brodogradilišta nije nikada bio saniran državnim novcem. Tu je i pristupanje Hrvatske Europskoj uniji kada je model državnih jamstava trebalo prilagoditi novim pravilima, što je dovelo do kašnjenja u osiguranju financiranja i gradnje brodova. Osim toga, rekao bih da se Uljanik nije uspio do kraja prilagoditi novim uvjetima na globalnom tržištu. Uljanik, primjerice, ne može konkurirati kineskim i južnokorejskim brodovima koji su puno jeftiniji, ali naši radnici imaju vrlo specifična znanja u gradnji brodova i to je naša prednost. Dio odgovornosti za situaciju sigurno leži i u načinu upravljanja tvrtkom, ali problemi Uljanika su prije svega kontekstualni.

- Hoće li Uljanik postati istarsko-primorski Agrokor, odnosno gospodarska tragedija koja će mnoge radnike Uljanika i Trećeg maja odvesti na ulicu?

- Vjerujem da do toga neće doći. Jer, to bi imalo ozbiljne posljedice i za Pulu i za Rijeku, a time i za Istru i susjednu županiju. Ključnu ulogu u osiguranju opstanka i razvoja brodogradnje ima država, ali ne kroz uplate iz državnog proračuna, koje su kratkotrajni mehanizmi spasa. Država mora shvatiti da je brodogradnja naša strateška grana i treba osigurati mehanizme za financiranje brodova koji su naš izvozni proizvod. U razvijenim zemljama to rade razvojne banke, što bi u našem slučaju bio HBOR. Konačni cilj je omogućiti brodogradilištima da samostalno posluju. Osim toga, brodogradnja je strateška grana Europske unije i ne vjerujem da će Europska unija olako dignuti ruke od tako važnog sektora. Govorimo o opstanku jedne kompletne djelatnosti koja podrazumijeva jedinstvena tehnološka znanja i koja samo u Puli predstavlja izvor prihoda za tisuće obitelji. U Europi se to mjeri u milijunima. (PIŠE Dubravko GRAKALIĆ)

Povezane vijesti

• Brod na brodu
• Sponza: Pregovarat ćemo s Josipovićem,ali ne i s HDZ-om
• Svjetleći divovi ne svijetle