Rimski grob bilo je veliko iznenađenje za sve nas budući da su svi ostali datirani u razdoblje 10.-12. stoljeća. Sad se odjednom pojavljuje jedan grob ispod svega u isklesanoj raci, na dubini od 30-ak centimetara, paljevinski grob s mnoštvom ulomaka karakterističnih predmeta iz 1. ili 2. stoljeća naše ere, navodi voditeljica istraživanja Klara Buršić-Matijašić 

Na brdu sv. Mihovila, u krugu stare civilne bolnice gdje se dograđuje Sveučilišni kampus, među 24 mahom srednjovjekovnih grobova, pronađen je i jedan paljevinski grob iz doba starog Rima, što je bilo veliko iznenađenje za istraživače, arheologe s pulskog Filozofskog fakulteta, predvođene dr. sc. Klarom Buršić Matijašić. Jedinstveno je to otkriće budući da su na ovom prostoru i za ranijih istraživanja pronađeni srednjovjekovni grobovi povezani sa samostanskim crkvama sv. Mihovila i sv. Klementa oko kojih su se obavljali onodobni ukopi.

- Rimski grob bilo je veliko iznenađenje za sve nas budući da su svi ostali datirani u razdoblje od 10. do 12. stoljeća. Sad se odjednom pojavljuje jedan grob ispod svega u isklesanoj raci, na dubini od 30-ak centimetara, paljevinski grob s mnoštvom ulomaka karakterističnih predmeta iz 1. ili 2. stoljeća naše ere. U ostacima tog groba pronađeni su pepeo i karbonizirane ljudske kosti te nekoliko uljanica od kojih je jedna cijela, lijepo očuvana. To su klasične firma lampe koje su se počele proizvoditi u 1. stoljeću prije nove ere u sjevernoj Italiji i onda su se brzo proširile svugdje jer su bile vrlo zgodne, pa tako i na cijelo naše područje.

Dijelovi uljanica imaju ukras na disku, malo je nečitko dok se to ne počisti. Našli smo čak pečat s klasičnom oznakom tvornice u kojima su se te uljanice proizvodile. U rimskom grobu smo našli i dijelove staklenih posuda te jedan keramički pršljen koji je vjerojatno bio dio vretena. Pronašli smo i staklene posude od vrlo finog stakla, sa sedefastim premazom, krasnu ručku od vjerojatno četvrtaste staklene boce, kao i posudicu od tankog brončanog lima, navodi Buršić-Matijašić.

Osim nje, arheološko istraživanje proveli su profesori arheolozi Robert Matijašić i Davor Bulić te studenti Filozofskog fakulteta u ožujku, uoči početka izgradnje novih paviljona Studentskog doma. Grobovi su otkriveni ispod srušenih objekata, kotlovnice i oronulih prizemnica. Upravo ispod tih potleušica, preko puta praonice, bila je skrivena antička raka. Srednjovjekovni grobovi bili su puno siromašniji od ovog rimskog.

- Samo jedan je bio malo bogatiji, u njemu smo našli više glomaznih brončanih i željeznih kopči muških pojasa. Tu smo otkrili i kasnoantičku posudu, kao i jedan fantastičan privjesak napravljen od Jakobove kapice, što je također zanimljivo jer se ta školjka još zove capa santa. S obzirom da pretpostavljamo da su se tu oko crkava sv. Mihovila i sv. Klementa pokapali svećenici odnosno redovnici, onda je to vjerojatno vezano uz njihov ukop, objašnjava arheologinja.

Riječ je o zidanim grobovima, jednostrukim, dvostrukim i trostrukim, ali i onima bez arhitekture, što znači da su pokojnici položeni u običnu raku ili isklesanu stijenu. U nekim zidanim grobnicama zatečene su antičke, odnosno srednjovjekovne spolije, odnosno ponovno upotrijebljeni dijelovi antičkih spomenika, poput dijela sarkofaga i oltarne pregrade, a u jednoj je pronađen dio antičkog stupa. Kosti su deponirane u Studentskom domu u Puli, gdje će čekati dolazak stručnjaka sa zagrebačkog Instituta za antropologiju.

- Te analize su uvijek jako zanimljive jer nam pokazuju bolesti koje su ti ljudi pretrpjeli. U prvom izvještaju vidjeli smo da su jako puno bolovali od kroničnih bolesti, koštanih, jako puno lomova koji su zacijelili, vrlo loše stanje zuba, s puno kalcifikata. Jedna žena izgubila je zube vrlo rano. Bilo je jako puno karijesa, vide se deformacije vezane uz tuberkulozu kostiju od čega su ti ljudi patili, veli Buršić-Matijašić. Nije istraženo u kojoj su dobi umrli.

Kao i u ranijim istraživanjima, i sad su pronađeni grobovi s jako puno pokojnika.

- Registrirali smo do desetak ukopa u jednu grobnicu, ali je moguć i premještaj iz drugih grobova jer su neki bili regularni, a drugdje su kosti nabacane. Vjerojatno su odnekud premještene iz drugih grobnica zbog bolesti koje su tada harale Pulom. Matična stijena ovdje je visoka pa je bilo dosta pojedinačnih ukopa u živu stijenu koja je samo malo priklesana, stavljeno je nekoliko kamenih ploča oko glave i to je sve. Nema nijednog pokrova jer je zbog stoljetnog korištenja prostora gornji sloj groblja uništen. To je bilo vrlo površinski, ispod par decimetara zemlje odmah su došli grobovi. Oni su uništeni tokom dugog vremena iskorištavanja ovog prostora, pogotovo na ovom zadnjem iskopu jer su tu bile barake medicinskog centra, na živoj stijeni, objašnjava Buršić-Matijašić.