Nijemci, Talijani, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Austrijanci, Česi, Slovaci, Mađari, Englezi, Francuzi i Turci počivaju na ovom groblju koje sažima dio pulske i šire povijesti * Sahranjeno je ovdje 12 austrougarskih i jedan turski admiral, žrtve brodske nesreće Barona Gautscha te posade bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis
Mornaričko groblje (snimio Dejan Štifanić)
Kako je u svojoj pjesmi Fratellanza napisao poznati skladatelj Nello Milotti, a čiji prijevod parafrazirano glasi, "na tim grobovima isklesana su imena, Vlado, Giovanni, Ivo i Francesco, drugova za slobodu", tako bi se moglo opisno sažeti i "stanje" na pulskom Mornaričkom groblju.
Nijemci, Talijani, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Austrijanci, Česi, Slovaci, Mađari, Englezi, Francuzi, Turci počivaju tu, u ovome groblju koje sažima dio pulske i šire povijesti. Prolazeći tuda ne postoji osjećaj da se prolazi grobljem, prije je to spomen-park, muzej na otvorenom.
O ovom je spomen-groblju napisano puno knjiga, studija, analiza, povijesnih podataka, a sama šetnja njime i običnom laiku otkriva brojna lica i naličja pulske povijesti. Šetnja Mornaričkim grobljem je šetnja kroz povijest, kulturu i način življenja kroz razne epohe u tritisućljetnom gradu.
Ovo je groblje otvoreno 1862. godine. Na njemu je sahranjeno više od stotinu tisuća ljudi, među njima 12 austrougarskih i jedan turski admiral, kao i tristotinjak talijanskih te njemačkih vojnika, žrtve brodske nesreće Barona Gautscha te posade bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis.
U razdoblju od 1989. do 1991. groblje je obnovljeno uz pomoć austrijskog Crvenog križa i Njemačkog narodnog saveza za brigu o ratnim grobovima i Skupštine Općine Pula. Tu se nalaze grobovi oficira i vojnika Austro-Ugarske Monarhije. Godinama nakon Prvog svjetskog rata razmišljalo se o tome da se na prestane s ukopima, ali nastavljeni su i za Drugog svjetskog rata, sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Na groblju se nalaze komemorativna obilježja austrougarskih vojnika iz Velikog rata, talijanskih i njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata, te spomen-obilježje borcima Narodnooslobodilačke borbe i žrtvama palim u Drugom svjetskom ratu.
Spomenimo i da je poznati fotograf Hassan Abdelghani, koji je već godinama stanovnik našeg grada, prije desetak godina u galeriji Sveta srca priredio izložbu "Utonuli u sadašnjost 1914. godine", koja prikazuje fotografije keramičkih slika s nadgrobnih spomenika Mornaričkog groblja u Puli, a koja je, između ostalog, predstavljena i u Leipzigu.
To je spomen-groblje iznimna inspiracija mnogima, kako za daljnja proučavanja povijesti i povijesnih okolnosti, tako i za izložbe fotografija, svojevrsne simbioze prošlosti i sadašnjosti, ali i za književne i druge umjetničke predloške.
Gledajući izblijedjele natpise na nadgrobnim pločama, iščitavamo razne priče iz prošlosti. Tako stanovita B. E. moli da, svatko tko može, ostavi tu cvijet za njezinog prerano preminulog zaručnika, a slova na nadgrobnoj ploči gotovo su izblijedjela. Maria je, kako piše sada već gotovo nevidljivim slovima na nadgrobnoj ploči, bila 13-godišnjakinja koju je "uzeo Gospodin", a Pietro pak, koji je živio od 1876. do 1944. godine, iščitavamo da je "otrgnut zauvijek od svojih dragih zbog zračnog napada", a spomenik mu je podigla njegova mladenka.
Na jednoj skupnoj ploči, iščitavajući podatke, saznajemo da su svi preminuli imali svega dvadesetak godina, a tu su i grobovi na kojima se tek vidi fotografija, bez slova i riječi, izblijedjela u vrtlogu vremena. Budući da je od smrti nekih osoba koje su ovdje pokopane prošlo više 160 godina, i da se radi o vojnicima, odnosno osobama iz raznih krajeva svijeta, mnogima nema više tko donositi cvijeće i paliti svijeće.
Neki grobovi, sudeći po ostacima svijeća i cvijeća poležemih na Dušnog dana, i dalje su posjećeni, barem prigodno, i to je ta jedina poveznica sa sadašnjim trenutkom.
Mjesto odiše mirom, tišinom, poziva na meditaciju i promišljanje, a vidjeli smo za našeg posjeta da ovdje ima i jutarnjih šetača. Neki brzinski uđu kroz jedna vrata i izađu na druga, tu je i pokoji kućni ljubimac, a stoljeća povijesti zauvijek su usnula u ovom, mogli bismo reći i spomen-parku.