Miletić treba ovo, Miletić treba ono…

Više nije dovoljno govoriti da je Pula multikulturalna i multitolerantna. To je svakome jasno i to je, kao i cijelu Istru, čini najpoželjnijom hrvatskom regijom za ugodan život. Ovdje nema onih koji nisu dobrodošli. Pula, kao i cijela Istra, došljake ne asimilira, nego ih integrira u svoje tkivo. Dobre su to strane Pule, dovoljno jake, čvrste i moćne da bude, s predispozicijima koje ima, još jača, čvršća i moćnija. I zato nije ni dobro ni prihvatljivo da se vlast vadi na državu svaki puta kad nešto pođe po zlu, pa bila to i priča s Uljanikom.

Ovoj vlasti takve izlike ne trebaju. No, zato Puli treba smisleni i realno provedivi koncept razvoja. Ovaj grad treba što brža rješenja. Brojne komparativne prednosti treba znati staviti u funkciju. Naravno, ponekad je lakše o tome govoriti nego to provesti. No, zato postoji demokracija, izbori i pobjednici s mandatom da obećano ostvare. Logika je kratka i jasna. Negdje, međutim, zapinje. Ne samo u Uljaniku čija će eventualna propast unazaditi gospodarstvo. Posljedice će se dugo osjećati. Osim ako… Osim ako se svi kadrovski resursi i golemi ljudski potencijali odmah ili što brže ne oslobode, kanaliziraju u pravom pravcu svoje kreativne energije i upregnu se u funkciju razvijanja novih ideja i projekata.

Evidentno je da se zapalo u letargiju, ponešto je tu i bezidejnosti, sustavi su tromi, birokracija uspavana i nezainteresirana. Jedino privatne inicijative, u suradnji s Gradom koji mora biti brz, točan, precizan i odgovoran servis poduzetnicima, Pulu mogu pomaknuti s ove točke razvoja na kojoj se forsira ili sam po sebi događa ovaj oblik turizma. No ako turizam pređe u industriju, onda je priča propala prije nego se razvila onako kako je trebalo. Pula je definitivno u potrazi za novim gospodarskim identitetom. Njen gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletić pred najtežom je dionicom svoje političke karijere.

Ovaj grad ima nepregledne prostore s golemim vrijednosnim potencijalom koji treba pravilno valorizirati i, po uzoru na pametnije od nas u zapadnoj Europi, pronaći im pravi komercijalni smisao. Neka sve opcije budu otvorene, a Miletić treba pronaći balans između razvoja s jedne i zadržavanja ovakvog stanja s druge strane. Treba pronaći balans između investitora i aktivista, između onih koji ne žele da se išta gradi i onih koji misle da kontrolirano i pod određenim uvjetima ipak treba graditi.

O svemu Grad i Miletić trebaju poticati javna raspravljanja i izmjenjivanja mišljenja. Tko ne misli kao onaj do njega ne znači da mu je automatski neprijatelj. Barem u ovom dijelu Hrvatske neka građani ne budu doživljavani kao neprijatelji vlasti nego kao oni koji imaju pravo propitkivati i kritizirati. Neka građani uvijek budu partneri bilo koje vlasti, makar se u nečemu ili mnogočemu s njome ne slagali. To je demokracija i poštivanje drugog i drugačijeg stava. Kako god, puno „treba“ je pred Miletićem. Pritisak, ali i izazov za prvog čovjeka Istre.