Kasno navečer, dana 3. ožujka 1945. Pulu je pogodilo posljednji veći napad anglo-američkih bombardera. Posljednji šok za građane, nakon preko godinu dana razaranja, bila je eksplozija jedne od avio-bombi ispred Augustovog hrama na Forumu. Zaštitne drvene skele nisu uspjele spriječiti teško oštećenje, zapravo destrukciju glavnine prednjeg dijela antičkoga spomenika. Komunalna palača nije stradala, ali je teško oštećena nova gradska palača iz 1925. godine.

Zona A

Nakon rata uslijedilo je kratko razdoblje anglo-američke vojne uprave u Puli (Zona A, 1945.-1947.). Razdoblje je to odluke o budućoj sudbini grada, koja je zapečaćena 10. veljače 1947. u Parizu odlukom o predaji grada Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Odluke su stupile na snagu tek 16. rujna 1947. godine.

Mario Mirabella Roberti (Izvor: Arheološki muzej Istre)

U tom (među)razdoblju nakratko su zaživjele institucije koje su postojale prije rata, pa tako i rad Arheološkog muzeja Istre pod ravnateljem Mariom Mirabellom Robertijem, koji je kao svoju primarnu zadaću preuzeo obnovu oštećenih spomenika, u prvome planu Augustovog hrama i, također teško oštećene u bombardiranjima, Katedrale u Puli.

Mario Mirabella Roberti (Venecija, 1909. – Milano, 2002.) je kao arheolog svoje prvo radno mjesto našao u Puli, gdje je između 1935. i 1947. obnašao dužnost ravnatelja Arheološkog muzeja u Istri. Tijekom svoje službe vodio je brigu o mnogim arheološkim iskapanjima u Istri, a posebno se istaknuo u radovima oko zaštite spomenika od zračnih napada tijekom Drugog svjetskog rata te njihove rekonstrukcije nakon oštećenja.

Zaštita Augustovog hrama, na početku Drugog svjetskog rata (Centro di Ricerche Storiche)

O prof. Robertiju Arheološki muzej Istre objavio je 2014. zasebnu monografiju, zbornik radova s jednog znanstvenog skupa posvećenog njemu. Roberti je, po nalogu Konzervatorskog zavoda u Trstu, okupio tim od preko 20 stručnjaka, klesara, stolara i ostalih iskusnih radnika. Uz arhitekte Luigija Peteanija i Gina Pavana, za vođu radova odabran je Mario Bonivento.

O početku radova u rujnu 1945. sam Roberti je zapisao: "…treba improvizirano ograditi područje obrušavanja… mogli bi se pritom upotrijebiti koluti bodljikave žice postavljeni na drvene grede, položene na zemlju. Sve jednostavno i dosta improvizirano… Američki inspektor za likovnu umjetnost želi da se to u svakom slučaju učini, jer se boji otuđivanja umjetnički vrijednog materijala". Doista, Saveznička uprava je na sebe preuzela obvezu financiranja obnove Katedrale i Augustovog hrama.

Kraj obnove

S druge strane, Pula se zbog egzodusa (odlaska Talijanskog stanovništva) polagano praznila te radovi na obnovi teku u duhu istovremenog stručnog opreza ali i užurbanosti. Sam Roberti očekivao je da će morati napustiti grad možda i iznenadno, što je i učinio 14. rujna 1947., ali tek nakon dovršenoga posla.

Nakon 1947. radio je kao sveučilišni profesor na Sveučilištu u Trstu te kao voditelj nekoliko resora za zaštitu kulturne baštine. Prof. Roberti nastavio je marljivo proučavati istarske starine i objavljivati radove skoro do kraja svojega života.

(Izvor: Arheološki muzej Istre)

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA